Varljiva tišina radikala

16. 04. 2020. | Vijesti | 0 comments

Komentar dr. Vice Batarela

Ovih dana postoji jedna zanimljiva tišina; jedna čak ugodna tišina koju bismo morali razumjeti i povući neke pouke za buduća vremena. U ovim posebnim vremenima pandemije kada smo promijenili svoj redoviti način življenja, kada neki od nas rade od doma, kada smo više s obitelji, kada cijenimo i razmišljamo više o onim nematerijalnim stvarima, tj. o duhovnim i važnim stvarima, vidimo do koje smo mjere pod napadom u onim tzv. „normalnim vremenima“.

Taj napad je kakofonija histeričnih i cmizdravih glasova radikala u hrvatskom društvu. Oni predvode kulturni rat – rat u kojem žele promijeniti sve ono katoličko, konzervativno i tradicionalno u hrvatskom društvu, sve ono što jesmo, što je dobro, stabilno i provjereno. Svim silama žele nametnuti svoj anacionalni, amoralni, sekularistički vrli novi svijet i norme svakom Hrvatu, oprostite, rodno neutralnom građaninu.  

Dobro znate tko su ti radikali. Sada u ovoj tišini malo se odmaramo od njih… ali se ne smijemo opustiti. Oni su se kao mali miševi trenutno sakrili u svoje rupe, ali kao indoktrinirani ljudi vrlo brzo će se vratiti. Ovo je varljiva i kratkotrajna tišina.

Prvo, koji je njihov cilj i njihova misija?

Jednostavna i zastrašujuća: uspostaviti amorfnu masu građana koju kontrolira veliki državni aparat (koji to financira kroz visoke poreze), formalno pod imenom „Hrvatska”, ali koju vode i kojom upravljaju domaći podložnici globalističkih tendencija od EU-a do UN-a.

U moralnom smislu – nema morala, sve je relativno. Nema apsolutnih istina, čak nema ni istine, nego je sve podložno trenutačnoj situaciji i osjećajima, a sve religije i vjere su više-manje iste. Sinkretizam je „in“.

Idemo imenovati neke skupine tih radikala:

Aktivisti

Ove male, ali glasne skupine, sijači su promjena. Oni stupaju po točno određenom „dnevnom redu” u mijenjanju kulture i to rade agresivno, nastojeći zastrašiti protivnike etiketiranjem. Ono što je zajedničko svim radikalima je to što ne vole civilizirane rasprave i sučeljavanja, jer dobro znaju da ne mogu racionalno i logično zastupati ni obraniti svoje stavove. Pa onda moraju biti verbalno nasilni i nepristojni i osobno napadati svoje protivnike i stvoriti dimnu bombu kako se ne bi raspravljalo o bitnim stvarima i činjenicama. Pa, pomislite samo kako se uopće – može mirno i razumski – braniti „pravo“ na ubijanje nerođene djece ili da čovjek nije rođen kao muško ili žensko?

I koje su njihove omiljene teme?

  • ubijanje nerođene djece (pod eufemizmom „ženskih i reproduktivnih prava“);
  • da se žena ponaša kao muškarac (feminizam);
  • ne prihvaćanje Bogom dane spolnosti – muške ili ženske – nego izmišljanje nečeg trećeg (rodna ideologija);
  • da osim spolnog čina između muškarca i žene u braku, budu priznato i prihvaćene kao normalno nešto drugo zvano lgbtiq… (homoseksualizam/sodomija);
  • da dva ili više istospolca/istospolke imaju pravo na „brak“(gay lobi);
  • da Katolička Crkva i katolici „nameću“ svoj moral i stavove društvu (sekularizam);
  • da je biti hrvatski rodoljub nešto nazadno (mentalni jugoslaveni i eurokrati);
  • da su Tito i partija nešto dobro učinili za Hrvatsku (komunizam);
  • da etničke manjine imaju veća prava od većine i da se ne asimiliraju u hrvatsko društvo (šoviniszam);
  • da bismo bez sigurnosnog pregleda trebali pustiti sve (nezakonite)“migrante“ da uđu u Hrvatsku (nedomoljubi);
  • da su visoki porezi i davanja državi dobri (socijalisti)

Kulturnjaci

Sve ovo što aktivisti nameću u civilnom društvu, kulturnjaci uzdižu kao gotove činjenice i populariziraju u masovnoj kulturi. To su oni koji promiču sve redom, od pobačaja do jugoslavenstva, kao i pletoru amoralnih i anacionalnih stavova.

  • glumci (primjerice Jelena Veljača, Vilim Matula, Leon Lučev, itd.)
  • glazbenici (Let 3, Hladno pivo, itd.)
  • kazališni redatelji (Oliver Frljić i sl.)

To su redatelji i ravnatelji hrvatskih kazališta koji kao da se nameću tko će predstaviti što bizarniju, nihilističku i perverzniju predstavu ili film.

Kada ste posljednji put pogledali neki normalan hrvatski film ili neku lijepu i uzvišenu predstavu u hrvatskim kazalištima? (čast iznimkama…)

A ako ste radikalni sveučilišni profesor te imate protuhrvatske ili protukršćanske stavova (i još ste skriveno i „slobodni zidar“) onda vam je karijera zajamčena te će te biti brana da ne bi slučajno neki zatucani studenti uspjeli poremetili vaše radikalne stavove (tj. „političku korektnost“) u akademiji i društvu.

A stavovi ovih „kulturnjaka“ povlašteno se predstavljaju u masovnim medijima i promiču kao „mainstream“!  

Novinari i portali

Sada ih moram navesti: Index, 24sata, Express, Telegram, Novi List, Večernji list, Jutarnji list, RTL, Nova TV, HRT… i sve je jasno (kada će se konačno ukinuti ta HRT „pristojba“???) Masovni mediji, tj. njihovi vlasnici, uigrano i koordinirano promiču i diktiraju radikalne liberalne stavove. Oni su most koji transferira nakaradne stavove radikalnih aktivista i kulturnjaka, te općenito kuhaju stanovništvo kao žabe i nameću politički dnevni red političarima.

Pogledajte samo ovih dana kako je protukatolički i antisemitski reagirao vlasnik Indexa, Matija Babić, na križni put na Hvaru i spomen Isusa Krista. I… gdje je reakcija društvene elite u Hrvatskoj? Nema je, jer se ili slažu s njegovom diskriminirajućom porukom ili ga se boje. Vladajući političari kontroliraju neke od medija, ali ih se istovremeno i boje.

Političari

Većina tzv. „mainstream“ političara uigrano surađuje s aktivistima, kulturnjacima i medijima. To je ta radikalna hobotnica koja guši istinsku Hrvatsku i nameće joj nešto strano i nastrano. Među političarima ima onih koji samo gledaju svoju korist i spremni su sve prodati za neku poziciju „vlasti“ ili iluziju vlasti, ali ima i onih koji rado ispunjavaju liberalno-radikalnu agendu.

Među potonjom grupacijom su oni koji se kite da su „demokršćani“, ali ne brane katoličke i konzervativne stavove, te primjerice ništa nisu napravili u vezi pobačaja te su uveli i ratificirali svakakve zakone i međunarodne konvencije koje rastapaju kršćansku dušu hrvatskog naroda i uvode tu radikalnu agendu. Većina „demokršćana“ su radikali ili po svojoj inertnosti i kukavičluku ili po dubokom uvjerenju.

Ima i onih drugih koji su zapravo aktivisti odgojeni u Sorošovu duhu i koji aktivno i agresivno koriste svoju poziciju da bi na elitnim pozicijama uveli ono čime njihovi drugovi na aktivističkoj razini teroriziraju stanovništvo. Jedan takav primjer je Bojan Glavašević, koji uz pomoć i podršku Soroševih organizacija (Open Democracy) i dan danas u Hrvatskom saboru promiče radikalnu agendu protiv nerođenog života.

Drugi primjer je dobro poznati, vječni Milorad Pupovac koji kao pravi etno-biznisman (mužnja državnog proračuna) održava politiku segregacije i konfrontacije, umjesto promicanja potpune integracije etničkih manjina u svojoj hrvatskoj domovinu.

Što nakon zatišja?

U Hrvatskoj sve te grupacije brojčanu predstavljaju manjinu. Ali su glasna manjina koja agresivno ispunjava svoje ciljeve koristeći naš – tvoj i moj – porezni novac! Pitanje za sve nas u ovo zatišje glasi: što smo do sada napravili i kako bolje može reagirati, sačuvati i unaprijediti našu domovinu? Kako bolje možemo očuvati našu katoličku vjeru, hrvatski identitet i teško, ratom, stečenu slobodu te je predati očuvanu sljedećem naraštaju?

Mi u Vigilare, odlučni smo u intenziviranju našeg djelovanja; dotjerali smo svoj logotip (stilizirano Srce Isusovo po uzoru na znak katoličkih kontrarevolucionara iz pokrajine Vendeje u doba Francuske revolucije s kraja 18. stoljeća) i novo geslo: Budni i ponosno retrogradni.

Više o ovim stvarima pisat ću u budućim komentarima. Uz to smo spremni surađivati sa svim skupinama u društvu koje rade protiv opisane radikalne agende.

Ovo je vrijeme ujedinjenja „klanova“. Jesmo različiti, ali možemo i moramo naći zajedničko djelovanje (tzv. „common ground“). Vrijeme je da ostavimo stare nesuglasice po strani, oprostimo jedni drugima i gledamo cilj, a to je uništenje radikalnih ideja u Hrvatskoj.

Ovo je rat, rat kulturâ, i tko to ne razumije, znači da živi u svojoj izmišljenoj komociji, u svom mjehuriću od sapunice.

Jednostavno ima nas više, i zajednički i strateški na različitim bojišnicama, u ovom kulturnom ratu, uz Božju pomoć, možemo pobijediti.

A cilj…? Hrvatska utemeljena na katoličkom moralu, kulturi i civilizaciji koja je u prošlosti prokušana i dokazana kao najbolja opcija za čovječanstvo. I jedno lijepo mjesto za nas, našu djecu i unučad, tj. buduće naraštaje, koji će nas itekako pitati: „Što si napravio da nam bude bolje?“

Dr. Vice Batarelo

Parlamentarni izbori 2020.

Možda vas zanima:

Diplomati ili zagovaratelji „duginih” promjena?

Diplomati ili zagovaratelji „duginih” promjena?

Skupina od pedesetak diplomata podigla je glas protiv poljskoga zakonodavstva koji se odnosi na predstavnike LGBT subkulture. Skandalozan stav veleposlanikā sam po sebi nameće pitanje, koja je uloga tih ljudi u našoj zemlji? Jesu li u Poljskoj da...

Chopinova (katolička) smrt

Chopinova (katolička) smrt

Veliki skladatelj 19. stoljeća, Frédéric François Chopin (1810.-1849.), rođen je u onoj strašnoj vladavini „prosvijećenog” barbarstva, Francuskoj revoluciji, vremenu kada su masonski filozofi hvalisavo objavljivali pobjedu razuma nad „Galilejcem”,...

Tužba udruge Dugine obitelji protiv udruge Vigilare

Tužba udruge Dugine obitelji protiv udruge Vigilare

Zagreb, 16.9.2020. Danas je održano prvo ročište u slučaju tužbe udruge Dugine obitelji protiv udruge Vigilare. Dugine obitelji tuži Vigilare na temelju Zakona o suzbijanju diskriminacije zbog navodne diskriminacije homoseksualnih osoba...

Parlamentarni izbori 2020.