Nezainteresiranost koja ubija

30. 07. 1414. | Vijesti | 0 comments

ŠUTNJA O PROGONJENIM KRŠĆANIM

Budimo iskreni: koga ovdje u Europi i na Zapadu uistinu briga za, tko zna koje po redu ubojstvo kršćana, koji su odletjeli u zrak, jučer u Kanu, u Nigeriji, zbog eksplozije bombe u nekoj crkvi? Osim toga, koga uistinu briga za kršćane koji su prošli tjedan bili prisiljeni napustiti Mosul u roku od 24 sata, pod prijetnjom smrti ili prisilnoga prelaska na islam? Nikoga. Isto kao što nitko nikad nije podigao prst za sve kršćana koji su u stotinama tisuća svih ovih godina bježali iz Iraka, Sirije, iz čitavoga arapskog svijeta. Koliko su rezolucija zapadne države podnijele UN-u vezano uz njihovu sudbinu? Koliko su milijuna dolara zatražile od agencija Ujedinjenih naroda da se namijeni u njihovu korist? Već godinama se  pokolj nastavlja, gotovo svakodnevno: na desetke desetina kršćana se žive pali ili ubija u crkvama u Indiji, Pakistanu, Egiptu, Nigeriji. I uvijek uz šutnju ili u općem nedjelovanju: što se, na primjer, stvarno konkretno učinilo za 276 kršćanskih djevojaka koje su prije nekoliko tjedana, također u Nigeriji, otele bande džihadista Boko Haram jer su krive – ništa manje – što žele ići u školu, i prema tome određene za sudbinu koju je lako zamisliti?

Dva glavna razloga ove široke nezainteresiranosti, očita su. Prvi je što nam je sve veća muka osjećati se, i još više izjašnjavati se kršćanima. Ne radi se samo o pukom gubitku vjere, što je naravno tako. Pitanje je što se krije iza njega. Nekoliko stoljeća kritičke laičke misli, posebno njezina golema popularizacija/banalizacija omogućena razvojem masovnih medija, oduzeli su kršćanstvu, u očima sve više ljudi, nekadašnje socio-kulturno dostojanstvo. Odavna biti i izjašnjavati se kršćanima ne samo da nije više intelektualno cijenjeno, nego se u mnogim okruženjima gotovo osuđuje kao ne više prihvatljivo.

Kršćanstvo nipošto nije „elegantno“ i često onima koji ga prakticiraju nanosi štetu neke vrste prešutnoga, ali bitnoga isključivanja. Kulturno ozračje, dominantno u zapadnim društvima, vjeru općenito ocjenjuje kao nešto primitivno, u najboljem slučaju kao „placebo“ za slabe duhove, kao nešto duboko predodređeno za netolerantnost i za nasilje. Na poseban način monoteističke religije. U teoriji sve, ali onda u praksi, u raširenom javnom govoru, gotovo samo kršćanstvo i najvećim dijelom katoličanstvo, izuzevši židovstvo i islam: prvo zbog očitih povijesno-moralnih razloga vezanih uz (ali koliko još dugo?) Shoah, drugo jednostavno iz straha.

Europa se boji, i to je drugi razlog nezainteresiranosti o kojoj sam prije govorio. Boji se arapskoga islama, njegove moći ekonomske ucjene ne više vezane samo uz naftu, nego sad već i uz izvrsnu financijsku likvidnost. Istovremeno, i prije svega, boji se nemilosrdnoga terorizma, tolikih gerilskih skupina koje kažu da se nadahnjuju na islamu, njihovu divljem barbarstvu, isto kao i pobunjeničkim pokretima koji povremeno dubinski prodrmaju mase tog svijeta, uvijek prožete vrlo lakom osjetljivošću zapale se i prijeđu u žestoku ksenofobiju. No, ne samo to. Takav oblik islama nas plaši i zato što nas njegova prisutnost – kao uostalom prisutnost drugih velikih nedobronamjernih entiteta koji danas nastanjuju planet, poput Kine – neizravno obvezuje na razračunavanje s velikom promjenom koja je u tijeku u našoj kulturi i, prema tome, u našoj civilizaciji: psihološkom nemogućnosti da imamo ”neprijatelja”. Nemogućnost koja je povezana s odbijanjem/uklanjanjem smrti koju slabljenje vjere čini gotovo nemogućom za prihvaćanje, a onda i za izgon,  isto tako na Zapadu dovodi do ogromnoga povijesnog zaokreta: virtualne nemogućnosti da mislimo o ratu i ratovanju. Barem o ratu koji se ne vodi neosobnim i sofisticiranim uređajima, nego o pravom ratu, onom u kojem se umire.

Ali što o svemu tome znaju kršćani najdrevnijih zajednica u Mosulu i Aleppu, svi drugi raspršeni od Afrike do Indije? Što mogu o tome znati? Sada, pretpostavljam, oni su razumjeli istinu koja vrijedi za njih: a to da imaju malo nade ako se uzdaju u pomoć koja dolazi odavde. O kršćanima i njihovoj vjeri današnju Europi je sve manje briga. Možemo biti sigurni da bi svaki intervent u njihovu korist odmah bio osuđen kao nedopustiv, nepravedno diskriminatoran, krivično vrijeđajući kakvo pravo na jednakost sviju u odnosu na sve. I tako je. Ali ne daj Bože, da to bude tek početak: početak nečega za što upravo ovih dana ne nedostaje upozoravajućih znakova. U Europi prožetoj sekularizacijom, u Europi čiji duhovni izvori ubrzano presušuju zbog posvuda naređenoga preziranja svakoga humanizma, ne može se ne uspostaviti neizbježno potreban odnos između kršćanstva i antisemitizma. Ista je to ravnodušnost prema onome što se ne može izraziti brojem, prema onome što dolazi iz dubine vremena i srdaca, i koja se uznemiruje u tami duša: usuđujući se pogledati više prema gore, odakle dolazi ljudski pogled.

Ernesto Galli della Loggia

28. srpnja 2014.

Izvor: www.corriere.it

Parlamentarni izbori 2020.

Možda vas zanima:

PETICIJA: Želim da 25. lipnja bude državni blagdan!

PETICIJA: Želim da 25. lipnja bude državni blagdan!

Pokrenuli smo peticiju prikupljanja potpisa kojima ćemo vladajućima dati do znanja da želimo da 25. lipnja bude državni blagdan i neradni dan. Riječ o previše važnom događaju kada su Hrvati, nakon mnogo stoljeća, proglasili državnu neovisnost, da...

[VIDEO] 30 godina hrvatske neovisnosti

[VIDEO] 30 godina hrvatske neovisnosti

U spomen na 30. obljetnicu proglašenja hrvatske neovisnosti, Vigilare je izradio video-zapis s najupečatljivijim trenutcima i pojedincima iz razdoblja političke i vojne borbe za hrvatsku slobodu. https://www.youtube.com/watch?v=91knlRJPDS0

22. lipnja – dan koji treba slaviti

22. lipnja – dan koji treba slaviti

Dana 22. lipnja 1593 . u bitki kod Siska, združena kršćanska vojska zaustavila je prodor Turaka i nestanak Hrvatske. Turske snage ni iz trećeg puta nisu uspjele pokoriti sisačku utvrdu i prodrijeti u sjeverozapadne hrvatske krajeve te dalje u...

Nismo dobili milijune, nego milijarde dolara

Nismo dobili milijune, nego milijarde dolara

Od neomarksističkog zastupnika Bojana Glavaševića, jednog od najvećih zagovornika ubijanja nerođene djece, oduzimanju prava djeci na oca i majku, neprijatelja Katoličke crkve, širitelja pogubne lgbt i rodne ideologije, verbalnog napadača na...

[VIDEO] Ugledni liječnik o pandemiji i cjepivima

[VIDEO] Ugledni liječnik o pandemiji i cjepivima

Dr. Peter McCullough je internist, kardiolog, akademik, profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Dallasu (Teksas). U ovm videu progovara o pandemiji koronavirusa i cjepivima te njihovu (štetnom) utjecaju na ljudsko zdravlje....

Parlamentarni izbori 2020.