Kako prisilna izolacija omogućava postojanje svjetskih moćnika?
Današnji nadziratelji društava ili oni koji bi to htjeli postati, jasno koriste virus kao neku vrstu škole poslušnosti u kojoj možemo biti uvjetovani kroz izolaciju, da bismo zadovoljili njihove zahtjeve.
„Teror može u potpunosti zavladati nad ljudima koji su izolirani jedni od drugih… Zbog toga, jedno od primarnih preokupacija svih tiranskih vlada je kako uvesti izolaciju.”
Hannah Arendt, Izvori totalitarizma
Društvena izolacija oduvijek je bila primarno oružje u totalitarnom skladištu. Tirani znaju kako manipulirati iskonskim ljudskim terorom izolacije kroz prijetnje klevetom, paljevinom ili nečim gorim.
Uzmimo kao primjer nekog diktatora, bilo kojega, recimo Josifa Staljina, Adolfa Hitlera, Mao Ce Tunga, Jima Jonesa (diktator u svom vlastitom području) i naći ćete zajednički način nametanja usamljenosti i tim izazvanog terora nad svojim plijenom. Vjerojatno se može imenovati još primjera sa svjetske pozornice, kao i onih s niže razine. Oni se mogu razlikovati u svojim metodama i područjima, ali koriste društveni pritisak kako bi oživjeli drevno načelo „podijeli pa vladaj”. Kao što je primijetila politička filozofkinja, Hannah Arendt, totalitarni vođe moraju prvo ljude, jedne od drugih, izolirati kako bi njima ovladali.
Taktika za zgrtanje moći uvijek podrazumijeva neke oblike nametnute izolacije kroz društveni pritisak: bujanje svjetine, prisilna lažna priznanja, borbene sjednice, neprijateljstvo prema obitelji, vjeri i povijesti, kulturu ‘cinkanja’, cenzuru, stalnu ‘propagandu’ i drugo. „Kultura otkazivanja” samo je novi pojam za stari običaj tiranina koji rabe društvene pritiske da krenu za sirovom snagom za kojom žude.
Bivši kolumnist New York Timesa, Bari Weiss, prikladno je opisao kulturu otkazivanja kao ubojstvo društva.
Sve bismo to trebali imati na umu dok se susrećemo s posljedicama današnjeg ljevičarskog rata sa stvarnošću. Društveni ubojice na Twitteru nasrnut će i napasti bilo koga tko ustvrdi da su razlike među spolovima stvarne, kako se to vidjelo na primjeru autorice J. K Rowling.
Ubojice „bijele krhkosti” reći će vam, u tradiciji Martina Luthera Kinga, ml., da je rasistički biti daltonist.
Drugi primjer je Projekt 1619, čiji je autor dobio Pulitzerovu nagradu za besramnu osudu Amerike i Amerikanaca. Narativ je napravljen da izolira ljude sijanjem zlobe, krivnje i neznanja. Ako niste s nama, netrpeljivi ste.
Wuhanski virus čini izolaciju još više sadističkom
A što s današnjom pozadinom wuhanskog virusa? Čini se da sve više živimo u zamaskiranoj distopiji, čak i ako je poslovična krivulja poravnana.
Koliko je cijela ova buka oko virusa podignuta radi društvene sigurnosti? Koliko je ovdje riječ o njegovanju društvene izolacije koja rađa nepovjerenje, podjelu i malaksalost, a sve da bi bilo iskorišteno u političke svrhe. Trebamo li doista vjerovati da plavi gradonačelnici i plavi guverneri saveznih država (plava je boja Demokrata, op. p.), New York Times, Washington Post, CNN itd., promiču kataklizmičke poglede na ovaj virus, samo radi vlastite sigurnosti?
Nesumnjivi dvostruki standardi pojašnjavaju da je njihova ideja namijenjena nastavku naše izolacije i da ne postoji radi našega dobra. I dok krajnje lijevi gradonačelnici i guverneri provode društvenu izolaciju za građane koji poštuju zakone, ti isti su se prilično mnogo nasmiješili nad izgrednicima Antife kao „miroljubivim prosvjednicima”, posebice onima koji su se više od šezdeset noći masovno okupljaju da bi provocirali i napadali savezne dužnosnike koji su štitili zgradu saveznog suda u Portlandu.
Takvi se službenici, također, zadovoljavaju time da nas prisiljavaju da se odvojimo od naših voljenih koji umiru u bolnicama, zabranjuju održavanje prikladnih sprovoda, dok se za njihove veličine održavaju veliki sprovodni obredi, bez socijalne udaljenosti. Na nedavnom sprovodu republikanca Johna Lewisa, bivši američki predsjednik Barack Obama čak je koristio ljutitu retoriku koja odvaja Amerikance jedne od drugih.
Službene vlasti odupiru se ponovnom otvaranju da bi nas zadržali izoliranima
Najviše se prikriva očigledna namjera da se od društvene izolacije napravi „nova normalnost” kojoj se skoro ne nazire kraj. Jesu li određeni službenici od samog početka postavljali stvar tako da vjerujemo da su zatvaranja samo privremena? Ili su usput shvatili da je to samo još jedna kriza koja je previše dobra prilika da bi je se potratilo? Jesu li je iskoristili da učvrste svoju moć i oslobode se političkih protivnika, poput, primjerice, predsjednika Trumpa i njegovih podupiratelja?
Koji je bolji način nego putem metode mamca i zamjene koji nas drže zatvorenima na neodređeno vrijeme, ekonomski vezanim i demoraliziranim sa zatvaranjima i nastavkom izolacije? Rečeno je da su početna četrdeset i pet dana zatvaranja u ožujku i travnju, uvedena radi sprječavanja preplavljivanja bolnica pacijentima oboljelima od koronavirusa. Većina nas u to je povjerovala i tome udovoljila u dobroj vjeri i volji, uz ogromne društvene i ekonomske troškove.
Bez posla, bez škola, bez crkava, bez izlazaka, bez vjenčanja, bez dodjela priznanja. Svi u cijeloj naciji, a najokrutnije, i ljudi koji žive sami– stavljeni su u virtualni kućni pritvor.
Nakon toliko tjedana uspješnog „poravnanja krivulje” za zdravstvene djelatnike i bolnice koje nisu bile prenapučene, normalni Amerikanci očekivali su, razumski, da se sve ponovno otvori. Na kraju, ta je izolacija imala i neke smrtonosne učinke. Primjerice, Centar za nadzor bolesti (CDC) izvijestio je ljetos da, unatoč maskiranju i izolacijama, „sada vidimo daleko više samoubojstava, nego od smrti uzrokovane koronavirusom“.
Strategija nametanja izolacije
Ovo je vrlo kratak popis načina na koji određeni političari i mediji nastavljaju forsirati izolaciju i bijedu:
Neviđena cenzura medicinskih podataka. Čini se da nas tehnološki oligarsi predano drže u neznanju – i na taj način izolirane – od medicinskih informacija koje smatraju neočekivanima. Google, Twitter i Facebook cenzurirali su sva izvješća brojnih licenciranih liječnika o učincima hidroksiklorokina kao sigurnog i učinkovitog lijeka za wuhanski virus, u određenim okolnostima.
Zašto blokirati Amerikancima pristup prema drugom liječničkom mišljenju? Čini se da je bilo koja dobra vijest o borbi protiv virusa suprotstavljena narativu određenih grabežljivaca za moć. Njihova stroga cenzura vjerojatno će značiti više smrtnih slučajeva, više usamljenosti i više smrti iz očaja.
Ratovi maskama. Maske su postale velika stvar nakon što je glavni stručnjak, Anthony Fauci, na početku učinio zaokret po pitanju njihove učinkovitosti, objavivši da one nisu učinovite protiv koronavirusa. Sada kaže da bi se trebale nositi i naočale, također. Mediji su ustrašili i zaštitare i zaposlenike da javno optuže svakog tko preferira hodati bez maske, čak i vani, i tako ugrožava živote drugih.
Maske također služe kao alegorija našeg vremena. Čak i da su učinkovite, obvezujuće prekrivanje lica sve nas stavlja u zemlju anonimnosti i izolacije, čineći izravnu međusobnu komunikaciju nemogućom.
Stalna zatvaranja. Službenici Demokrata čini se da uživaju u tome da produljuju bijedu neograničenog zatvaranja. Guverner New Yerseyja, Phil Murphy, namjerava zatvoriti Atilis dvoranu, čak i ako se vlasnici pridržavaju svih smjernica Centra za nadzor bolesti. Predstavnik Federalnih rezervi nedavno je pozvao na još jedno teško zatvaranje na nacionalnoj razini.
Okrug Airlington u državi Virginiji, objavio je nedavno novo pravilo: nijedna skupina od troje ili više ljudi ne smije biti na ulicama ili nogostupima. I gradonačelnik Los Angelesa, Eric Garcetti, objavio je da će ljudima koji održavaju zabave u kući, isključiti vodu i struju.
Bez crkvenog pjevanja. Poput Grincha koji se nadao da će uništiti Whoville, kalifornijski guverner Gavin Newsom najavio je zabranu pjevanja na mjestima bogoštovlja, s čime se Fauci složio. Takve zabrane potvrđuju da državne vlasti crkve i vjernike nesrazmjerno napadaju.
Otpor otvaranju škola. Da je prikazivanje narativa ljevice o opasnostima od virusa samo politička varka, pokazuje i primjer sindikata nastavnika iz Los Angelesa ko i je nedavno najavio da će razmotriti otvaranje škola, uz dva uvjeta: ukidanje nekih privatnih škola (charter schools) i financiranja policije iz državnog proračuna. I premda CDC ima smjernice za otvaranje škola, u okrugu Montgomery, načelnik Zavoda za javno zdravstvo države Maryland zabranio je otvaranje svim privatnim školama, dok su god javne škole zatvorene.
Smrt bejzbola. Politika iskorištavanja rasne netrpeljivosti sada je preskočila NFL (nacionalnu ligu američkog nogometa) i NBA (nacionalnu košarkašku ligu) kako bi zagadila nekada sveamerički šport zvan bejzbol. Zalagali su se da se svira himna na početku utakmice Yankeeja, ali to je bilo tek nakon što su se poklonili svjetini u neobičnom činu jednoglasnog klečanja.
Slika klečanja u športu, ne može se odvojiti od onoga što simbolizira, a to je nepoštivanje američke zastave. Ne možemo ne osjećati se izolirano ako izgubimo još jedan apolitički put za opuštanje, zabavu i prijateljstvo.
Moramo izgraditi otpornost od društvenog pritiska
Nametnuta društvena izolacija ljudskim je bićima neprirodna. To je mučenje koje nas čini krajnje ranjivima na bilo koju vrstu društvenog pritiska koja nudi neko olakšanje. Bez obzira na njihove pobude, današnji nadobudni društveni nadzornici očito koriste virus kao neku vrstu škole poslušnosti u kojoj možemo, kroz izolacijom, biti uvjetovani da se podložimo njihovim zahtjevima.
Mnogi su vjerojatno poslušni u nadi da će za to biti nagrađeni – možda će nas jednog dana i prošetati ako ćemo biti dobri psi. Ironija je u tome da bezumno podložništvo stvara još veću izolaciju te još veću ranjivost, unatoč tome što vjerujemo da ćemo ih izbjeći svojom poslušnošću. Ali, što ako je dovoljno dobrih ljudi imuno na društveni pritisak ili bar dovoljno otporno da mogu prenijeti svoj imunitet na druge? U tom slučaju, naše elite gladne moći bile bi razoružane. Bio bi to kraj igre.
U ovom svjetlu, evo jednog fascinantnog pitanja za razmišljanje: Što to točno najviše mrze kod predsjednika Trumpa? Nesumnjivo, mrze ga uglavnom zato što se čini imun na njihove društvene pritiske i to je bit svega. Nemaju utjecaja nad njim kao nad ostalim republikanskim vođama koji su u velikom strahu od toga da ih se naziva pogrdnim imenima. Ono što je ovim moćničkim elitama još gore je to da Trumpove pristaše ne mogu odvojiti od Trumpa.
Bez obzira na to što mislite o Trumpu ili njegovim objavama na Twitteru, svi bismo trebali promisliti o moći koju takav imunitet od društvenih pritisaka daje. Trebali bismo naći načine da to razvijemo u sebi samima zato što, ako bi tirani imali manju sposobnost nametanja društvene izolacije, bili bi manje sposobni i izazvati strahove koji im dopuštaju da nadziru ljudske živote.
Izvor: www.thefederalist.com
