Zastupnica u Hrvatskom saboru Sandra Benčić, kao i njezina stranka Možemo!, ekstremna su ljevica koja je spremna podržati nasilje, vandalizam i stvoriti kaos u Hrvatskoj da bi došli do poluga moći i mogli nastaviti ubijati nerođenu djecu do mile volje.
Iako tzv. mainstream mediji u Hrvatskoj stranku Možemo! i njihove članove prikazuju kao „simpa“ dečke i cure koji žele samo dobro i koji su „socijalno osjetljivi“, povijest i nedavni val nasilja u Europi i Americi, ipak pokazuju drugačiju, pravu, istinu.
Među spomenutom skupinom ima i onih koji su ideološki zadojeni i indoktrinirani (tzv. šok trupe) i drugih koji su jednostavno rečeno „korisni idioti“, koji će sve podržati „jer se oni bore za pravdu“, a jedino rješenje vide u ponovnom uvođenju socijalizma i komunizma.
U tom hodu prema svom utopističkom snu, spremni su etiketirati, ponižavati, javno cmizdriti, zauzeti stav „bullyja“ (nasilnika) i na kraju izaći na ulice, paliti i prijetiti svima koji se ne slažu s njihovom opasnom agendom.
Druga strana za njih nisu oponenti s kojima se postupa s poštovanjem, već neprijatelji koji će im se podložiti ili biti javno osuđeni.
Inače, s ljevicom, posebno s ekstremnom revolucionarnom ljevicom, nema debata niti racionalnih argumenata, postoje samo revolucionarni ciljevi koji se pošto-poto moraju ispuniti.
Oni su revolucionarna horda koja ne poštuje parlamentarne i demokratske civilizacijske norme. Oni to iskorištavaju koliko treba dok ne dođu do poluga moći, a onda sprovode svoju agendu bez pardona.
S druge strane, postoje mekani i mlakušni „demokršćani“ ili lažni konzervativci koji se boje imati stav ili jasnu politiku, iako imaju jake argumente, moral i znanost na svojoj strani, koji su baština zapadne civilizacije i temelji društvene stabilnosti. No oni se kao mlakonje povlače pred agresivnim i nasilnim radikalima na ljevici, i općenito pred ljevicom.
Zato su toliko mrzili Trumpa, jer se nije povlačio i nije pokazivao da ih se boji, nego ih je, štoviše, „trolao“ i uvodio zakone i politiku koja je jačala nacionalnu državu, tradiciju i javni moral. Nepovlačenje i čvrsto držanje pozicije jedini je način da se spasi ova civilizacija koju ljevica otvoreno dekonstruira i želi uništiti.
Ali to nije lako, kao što se vidjelo s Trumpom, kojeg su svaki dan njegova mandata masovni mediji, kao prvi saveznici ljevice, neprekidno napadali. Treba imati debelu kožu.
Sandra Benčić i Možemo! prošli su tjedan postavili novi benchmark (mjerilo) u testiranju vode u Hrvatskoj. Malo je ljudi to primijetilo jer hrvatski mainstream mediji to ili nisu prenijeli ili su to namjerno ignorirali. Mi nismo. I kao katolici i konzervativci pratimo događaje po svijetu i tendencije.
Možemo! je stvarno ekstremno lijeva stranka opasnih namjera koja to uopće ne skriva. To je sada potvrdila i njihova zastupnica u Hrvatskom saboru Sandra Benčić. Oni su spremni na nasilje. To je sljedeća faza. Oni su cmizdrava nasilna i razmažena djeca, koja kažu: „Ako vi to napravite, onda ćemo poludjeti i to ćete osjetiti…“.
Ma nemojte… A o čemu se radi? O čemu drugom, nego o njihovu umišljenom „pravu“ na ubijanje nerođene djece. Mekana tzv. „demokršćanska“ stranka HDZ na najoprezniji i najmekaniji način ponekad nešto kaže u vezi nekakvog mogućeg savjetovanja prije pobačaja (inače, to nije stav, to je zavaravanje i kukavičluk). HDZ je, zapravo, pro-choice stranka, oni nisu pro-life stranka.
Ali čak i taj, rekao bih, skoro bezvezan i mekan stav, izazvao je žestoku reakciju i prijetnju Sandre Benčić i njezinih revolucionara iz Možemo! (budimo iskreni, Sandra Benčić, Rada Borić i Katarina Peović vode Možemo!, a ne onaj wannabe gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević).
Prvi put od prve Jugoslavije i tadašnje prijetnje nasiljem te od komunista i ustaša, imamo stranku koja prijeti nasiljem u suvremenoj Hrvatskoj.
Evo što je rekla Benčić, a Tomašević pozorno i klimavski pratio u pozadini, na Trgu Sv. Marka;
„Najavili smo da ćemo se protiv takvih rješenja boriti ne samo u Saboru, nego i ako treba i na ulici. Ako želi vidjeti što ga čeka krene li u tom smjeru,[1] neka pogleda ulice Poljske, neka pogleda ulice Poljske, mi smo mu u stanju to izvesti i ovdje u Hrvatskoj.“[2]
Neka budu potpuno otvoreni. Spremni su vandalizirati i napasti crkve i sve katoličke i nacionalne simbole u Hrvatskoj. To je ono što se događa u Poljskoj, a oni nama govore da pogledamo ulice Poljake, da su oni spremni to „izvesti“ ovdje. Znači li to da moramo čuvati naše crkve? Jer dobro znamo da je Antifa iz Njemačke trenirala lijevu ekipu u Poljskoj, i da su i naši ljevičari spremni napadati i crkve, i simbole, i privatne kuće i stanove, i policiju, i ljude koji mirno piju kavu na trgovima i stvoriti opći kaos i nered da ih se ljudi „uplaše“, da bi onda mogli nametati svoje revolucionarne ciljeve.
I koja je to tema koja je izazvala takvu reakciju ovdje u Hrvatskoj, kao i u Poljskoj i u SAD-u?
Ovdje Sandra (i njezine revolucionarke u Poljskoj) ne može koristiti „rasizam“, već prijete oko ubijanja nerođene djece, poznato kao pobačaj ili, još gore, eufemistički izraz „prekid trudnoće“.
Da, Sandra se ljuti i prijeti neredima u cijelom društvu zato što misli da ona i druge žene imaju nekakav „izbor“ i nekakvo „pravo“ na ubijanje i zagovaranje ubijanja nerođene djece u utrobama majki. Nema tu znanosti, humanosti ili ljudskih prava. Ne smije se ni razgovarati niti debatirati, a kamoli nešto mijenjati u tom području. Čak jedan mekani prijedlog od ministra Beroša (koji je inače pro-choice) izazove ovakvu reakciju.
I dok Sandra prijeti i želi moć, s druge strane, skoro ispod radara, SPD-ove snage uz svesrdnu podršku Mate Kapovića iz Radničke fronte u mjesnom su odboru izglasali postavljanje kipa Karla Marxa na Gornjem gradu u Zagrebu (anketa)! Radikali i ljevičari prijete, umrežavaju se i nameću (opet) svoja božanstva, ili bolje reći – demone.
Sandra i ostali revolucionari trebaju shvatiti: ovo je Hrvatska, s dubokom, dubokom, ne samo tradicijom, nego i iskonskom katoličkom vjerom. Njihov poziv na nasilje znak je njihove slabosti i trebaju znati da gube tu „bitku“. Oni mogu projicirati fake (lažne) statistike, ali statistike i istraživanja javnog (manipuliranog) mijenja uopće nisu važne za temeljna ljudska prava, kao što je pravo na rođenje.
Nakon desetljeća najprije komunističke indoktrinacije o nekakvom „pravu“ na ubijanje nerođene djece i inertnosti mekanih „demokršćana“ da zakonski zaustave to ubijanje, postoji jedan cijeli novi naraštaj, naročito mladih, ljudi u Hrvatskoj koji jednostavno znaju što kaže znanost kada ljudski život počinje i koji su dio velikog pro-life vala u Hrvatskoj, oni koji ponosno hodaju za život i mole se za život svemogućem Bogu, jedinom gospodaru života i smrti.
Kao i u SAD, jednog dana ćemo postaviti pro-life ustavne sudce, jednog će dana pro-life zastupnici u Saboru biti većina te ćemo zakonski zabraniti ubijanje nerođene djece i institucionalno pružati svesrdnu pomoć svim trudnim majkama.
A njihove prijetnje nasilju, ništa ne znače. Mi nismo nasilni, ali ćemo se, kao i 1991., boriti protiv nasilnog neprijatelja, te ćemo se braniti i pobijediti, jer se Hrvati i katolici jako dobro znaju braniti, povijest to dokazuje. I, na kraju, uvijek pobijede.
Branit ćemo nerođeni život, naše crkve, branit ćemo i promicati našu duboko kršćansku kulturu i moral. Ovdje neće biti „cancel culture“ (otkazivanje kulture), ali ćemo svakako raditi na tome da otkažemo javno financiranje njihove fake kulture i udruga koje podržavaju njihove nasilne ciljeve. To je Hrvatska za 21. stoljeće, a ne njihova globalizacija nasilja, nametanja i indoktrinacija.
Sandra i ekipica iz Možemo! su na watchlisti. Oni su se „outali“, znamo njihove (propale) taktike, pokušat će marš kroz institucije, vole ljutito prijetiti i žele preuzeti sve poluge moći (naročito Zagreb), jer kao tipični revolucionari imaju (dijabolično) mesijanske nagone. Jedini ‘mali’ problem koji imaju je to što na putu njihovoj socijalističkoj utopiji stoje katolici i jako patriotski nastrojeni Hrvati.
Sandra, Ne može!
Dr. Vice Batarelo
P.S. Glasujte protiv Marxova kipa u Zagrebu!
[1] Misli na ministra zdravstva Beroša
[2] Sandra Benčić, Konferencija za sredstva javnog priopćavanja 3. studeni 2020.: „Nažalost, njegov ministar, g. Beroš, je najavljivao određena ograničenja oko pristupa pobačaju, posebno ograničenja gdje bi se zapravo tražilo i određeni period čekanja, tzv. promišljanja kod žena, ili da se još dodatno savjetuju, s nekim koga će im valjda Ministarstvo propisati, s kim će se savjetovati. Dakle, mi želimo reći da je to tretman žena kao da nemaju potpunu poslovnu sposobnost i kao da smo građanke drugog reda, i mi im to nećemo dozvoliti. Najavili smo da ćemo se protiv takvih rješenja boriti ne samo u Saboru, nego i ako treba i na ulici. Ako želi vidjeti što ga čeka krene li u tom smjeru, neka pogleda ulice Poljske, neka pogleda ulice Poljske mi smo mu u stanju to izvesti i ovdje u Hrvatskoj. (…) Dakle, neka ne dira u to jer, koliko smo mi solidarne s Poljakinjama i Poljakinje će biti s nama, i to nije pitanje na kojem će se on dodvoravati desnici jer mu 75 posto Hrvatske to neće dati. 75 posto građana Republike Hrvatske je protiv ograničenja ili zabrane pobačaja. Dakle biti ćemo mu na cesti.“
