Kontroverzni dokumentarni film „Janina dugina obitelj” u subotu 2.5.2020. ipak je prikazan na HRT-u, unatoč gotovo 10.000 osoba koji su u roku 24 sata tome preko peticije tome usprotivili, a sada se radi o gotovo 13.000 potpisnika.
Sporni film govori o obitelji razvedenih roditelja čija kći Jana neuvjerljivo opisuje kako se dobro snalazi u novoj životnoj situaciji otkako je njezina majka ostavila nju, brata i oca i otišla živjeti sa svojom lezbijskom partnericom. Pri tome joj ona, kao vidljivo nesigurna adolescentica, indoktrinirana u duboko liberalizirano njemačko društvo, iskazuje navodnu podršku i razumijevanje za njezin čin redovitim posjećivanjem u novom domu gdje gleda svoju rođenu majku kako se ljubaka s drugom ženom te solidarnost odlaženjem na godišnju gay paradu!
Osim prikazanih degutantih scena, poput ljubljenja osoba istog spola (k tome u javnosti), kao i prizore s besramne i sablažnjive homoseksualne povorke – koje imaju za cilj normalizirati nenormalno i neprirodno – u filmu je više nego očita prisutnost hinjenja sreće, isforsiranih osmijeha rodbine pri zajedničkim susretima, tužan i prazan pogled Janina oca, i Janini pokušaji da opravda majčin potez, govoreći da bi joj bilo mnogo teže da su joj se roditelji rastavili zbog neslaganja i svađanja te da joj je drago ako je njezina mama sada sretna.
U vezi filma još bismo samo naveli jedan od brojnih komentara koji su objavljeni na društvenim mrežama nakon prikazivanja ovog, kako ga je HRT opisao, ‘filma za djecu’: „Ovo je dokumentarac za odrasle, za roditelje, profesore, odgajatelje, psihologe. Ovo je upozorenje i poticaj na odgovornost odraslih u stvaranju i oblikovanju od Boga nam povjerene djece, da izrastu u zdrave, stabilne i jake ljude…”
Da, radi se o, ponajprije, našoj djeci. Oni su ti koji će biti sve izloženiji ovim temama i promidžbi homoseksualnosti, ali i drugih ljudskih devijacija. Zato ih se od rana treba pripremati, educirati i formirati kako bi imali čvrste stavove koje će znati odlučno obrazlagati i beskompromisno braniti, progovarajući glasno istinu o čovjeku i njegovoj naravi.
Da je naše društvo već dosta uronjeno u svijet svjetonazorskog liberalizma, govore i komentari koji se javljaju ispod objava na Faceboku i medijskim portalima koji prenose naše objave i pišu o našem djelovanju. To i nije previše iznenađujuće. Sjetimo se kada su započele te javne sablažnjive manifestacije po hrvatskim gradovima: prije 20 godina! Bila je to priprema i podloga za mijenjanje zakona i pravno reguliranje moralnog nereda, naš štetu institucije braka i prava djece. A posljednje doneseni zakon koji se na to odnosi, onaj o životnom partnerstvu, dao im je gotovo ista prava kao i bračnoj zajednici – jedino što se ta, druga, zajednica, drugačije zove.
No to je već iza nas. Danas već raspravljamo o tome bi li takve zajednice trebale moći udomljavati i posvajati djecu. Ludilo Progresa i dalje će se nastaviti, a koliko će uspjeti u svojem naumu, ovisi i o nama i našem angažmanu.
Ne zaboravimo da je ‘ispiranje umova’ postupan proces koji slijedi politiku malih koraka. No, ako pogledamo unatrag, primjerice, šezdeset, sedamdeset godina, vidjet ćemo da su ti mali koraci postali veliki i da čovječanstvo sve više nazaduje u gaženju čovjeka, od onog nerođenog do onog starog, nemoćnog i bolesnog kojemu se tepa izrazom ‘potpomognutog samoubojstva’.
Svaka akcija koju poduzimamo nova je borba za svaki novi naraštaj u našem narodu. Zapadna ‘napredna’ društva, po tim pitanjima već su mrtva te su odavno odustala od ove borbe. U Hrvatskoj se još uvijek reagira na ovakve negativne pojave za čovjeka, na napade na tradicionalne vrijednosti, na život, na djecu, na instituciju braka i obitelji, na javni moral i vjeru, domoljublje…
Svi mi koji zajedno reagiramo, još uvijek držimo tu svjetonazorsku ‘crtu obrane’ protiv svjetske „Revolucije napretka” koja iz dana u dan „jede svoju djecu”, da se poslužimo poznatom krilaticom iz vremena Francuske revolucije, a svoje pogubne ideje lažne „slobode, jednakosti i bratstva” i dalje, poput zaraze, širi svijetom.
Zato se od ove borbe nikada ne smijemo umoriti niti od nje odustati. Ovo je borba na život ili smrt duša naše djece i društva.
Ivan Mihanović/Vigilare
