info@vigilare.org

Zašto (NE) umjetna oplodnja – javno predavanje talijanskih stručnjaka

Održane znanstvene tribine “Zašto (NE) umjetna oplodnja”

 

Kakve su posljedice umjetne oplodnje?

Velike etičke dileme sa sobom donosi postupak potpomognute oplodnje, kao što su diranje u identitet začetoga ljudskog bića, ugrožavanje jedinstva obitelji, razdvajanje prokreacije od čina sjedinjenja, mogućnost surogat majčinstva i izvanbračnog roditeljstva…
Borna Puškarić (Glas Koncila, br. 124, 27.05.2012.)
Talijanski stručnjaci dr. Antonio Salvatore Maria Oriente i dr. Cinzia Baccaglini, da bi predstavili što je to umjetna oplodnja, kako se ona provodi te koje su psihofizičke posljedice koje ostaju nakon samog postupka, održali su tribine u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu. U Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu znanstvenu tribina pod nazivom “Zašto (NE) umjetna oplodnja” održali su u srijedu 16. svibnja u organizaciji udruge “Vigilare”, građanske inicijative “I ja sam bio embrij” te nevladinih udruga CroVita i CroBios.

Dr. Oriente, specijalist ginekološke onkologije i ravnatelj odjela za zaštitu zdravlja žene i djece pri Zavodu za javno zdravstvo u Messini, naglasio je da je prva pogreška u pristupanju problemu neplodnosti zadržavanje neplodnog para ili liječnika na razini reproduktivnih organa isključujući njihovu vezu i suodnos s cijelim čovjekovim tijelom, a naročito s mozgom. Iznio je podatak da je u 70% nemogućnost začeća neplodnih parova na psihoemotivnoj razini, a tek 30% na razini bolesti reproduktivnih organa. Dr. Oriente objasnio je slušateljima usku vezu između mozga i živčanog sustava i spolnih organa, naglasivši da stres, anksioznost, zabrinutost, strah, želja za djetetom, negativno utječu na zdravo funkcioniranje spolnih organa i plodnost para. Za postizanje začeća više puta dovoljno je da muškarac i žena promjene način življenja, prihvate odgovarajuće lijekove te započnu rješavati nagomilane probleme.

Pojasnio je razliku između sterilnosti i neplodnosti te naveo neke od najčešćih uzroka tih patologija. Uzroke neplodnosti kod parova jednako se nalazi u neregularnostima ženskih kao i muških čimbenika. U 15% slučajeva za neplodnost su zaslužna oba supružnika, dok je u 15% slučajeva uzrok neplodnosti nepoznat. Po statistikama koje je iznio dr. Oriente, neplodnost zahvaća 10-15% parova te se njezine uzroke može pronaći u dobi, posljedicama spolno prenosivih bolesti, smanjenoj kvaliteti spermija zbog stresa, zagađenosti, razuzdanog ponašanja ili drugih bolesti, endometriozi, hormonalnim poremećajima i prethodno učinjenim pobačajima. Kao rješenje za problem neplodnosti dr. Oriente naveo je prije svega preventivni rad zdravstvenih institucija. Tri koraka liječenja neplodnosti jesu korištenje ispravnih lijekova, psihološka savjetovanja i terapija te pristupanjem kirurškim zahvatima. Tim se pristupom može riješiti i do 70% slučajeva neplodnosti.

Talijanski stručnjak pojasnio je i osnovne činjenice vezane uz umjetnu ili medicinski potpomognutu oplodnju. Naveo je i slučaj umjetne oplodnje u tzv. unajmljenoj maternici odnosno kada neplodni par unajmljuje neku drugu ženu u koju se unosi embriji. “Takvi slučajevi samo su dokaz velikog prostora za manipulaciju koji se otvara umjetnom oplodnjom”, naveo je. Naglasio je da je po sadašnjim statistikama uspjeh različitih tehnika umjetne oplodnje samo 15-25% od ukupnog broja parova koji započnu tretmane. Premda se o posljedicama umjetne oplodnje rijetko može nešto čuti, dr. Oriente rekao je da one nisu zanemarive. Kod žena one su između ostalih hiperstimulacija jajnika, izvanmaternične i višeplodne trudnoće, povećan broj spontanih pobačaja, a kod djeteta tumori, preuranjeno rođenje i zaostatak u razvoju. Također par koji se odlučuje na umjetnu oplodnju trpi različite psihičke posljedice. “Umjetna oplodnja ne dopušta tzv. ‘prvi razgovor’ djeteta i žene, jer u medicinskom postupku liječnik sam vrši prijenos embrija u maternicu izabirući mjesto usađivanja i tako onemogućuje biokemijsku komunikaciju majke s embrijem kojemu ona šalje signale koji pokazuju embriju najbolje mjesto za usađivanje”, rekao je predavač.

“Zamrzavanje embrija radi se s ciljem povećanja izgleda da par dođe do željenog djeteta, jer se oplodnjom više ženskih jajnih stanica stvaraju uvjeti za usađivanje više embrija u majčinu utrobu ili za ponavljanje istog postupka u dužem vremenskom razdoblju”, istaknuo je dr. Oriente. Objasnio je postupak samog zamrzavanja pokazavši slike različitih koraka spomenute tehnike istaknuvši velike probleme koje sam postupak donosi kao npr. nagomilavanje i pohrana u laboratorijima, njihovo uništavanje nakon određenog vremena, korištenje u svrhe istraživanja i eksperimentiranja, selektivno odlučivanje koji će zamrznuti embrij biti ponovno usađen u maternicu a koji to neće biti. Pokazao je i kratak film postupka umjetne oplodnje, dočaravši slušateljima ambijent i kontekst u kojem se taj postupak ostvaruje. “Ne smijemo zaboraviti velike etičke dileme koje sa sobom donosi postupak potpomognute oplodnje, kao što su diranje u identitet začetog ljudskog bića, ugrožavanje jedinstva obitelji, razdvajanje prokreacije od čina sjedinjenja, mogućnost surogat majčinstva i izvanbračnog roditeljstva, pristup postupka homoseksualnim parovima ili ženama samcima”, zaključio je dr. Oriente.

Dr. Cinzia Baccaglini, psihologinja i psihoterapeutkinja iz Ravenne, iznijela je podatke o različitim psihičkim posljedicama koje nastupaju kod osoba povezanih s umjetnom oplodnjom. “Stres tijekom hormonalne stimulacije, podvojenost između stvarne i idealne slike o sebi, bijedan doživljaj vlastitog tijela, želja za djetetom koja postaje opsesija, depresija, osjećaj manje vrijednosti zbog neuspjelog postupka, posljedice su s kojima se nose žene podvrgnute potpomognutoj oplodnji”, navela je dr. Baccaglini. Velik psihički teret ženi donose i zamrznuti i pohranjeni embriji koje ona doživljava od sebe ostavljenima i odbačenima. Zamrznute embrije majke doživljavaju kao svoju djecu te ih sama pomisao na njihovu osudu na trajno zaleđeno stanje dovodi do krize i javljanja unutarnjih progoniteljskih glasova. “Spontane pobačaje nakon uspjelih početnih stadija umjetne oplodnje, žena doživljava kao namjerne pobačaje”, istaknula je dr. Baccaglini. Psihičke posljedice ne zaobilaze ni muškarce. Postoji simptom “D dana” odnosno nemogućnost muškarca da proizvede sjeme na točno određeni dan kada to postupak umjetne oplodnje predviđa. Trauma primarnog narcizma, kao i o utjecaj pornografije kao stimulansa i masturbacije radi dobivanja sjemena za medicinski postupak utječu na samopoštovanje muškaraca.

Posljedice umjetne oplodnje javljaju se i u međusobnom odnosu unutar para: “loša komunikacija, depresija, spolno nezadovoljstvo, rast agresivnosti zbog neuspjeha postupka, međusobno optuživanje za neplodnost, društvena izoliranost i neiskrenost prema rodbini i prijateljima, preljub plodnog supružnika kao alternativa neuspjelim tretmanima potpomognute oplodnje”. Kada dođe do pozitivnog rezultata umjetne oplodnje i “djeteta u rukama”, roditelji razvijaju pretjerani zaštitnički odnos i pretjeranu autoritativnost u odnosu prema djetetu. “Neurološke i psihičke posljedice, dvoznačni sindrom preživjeloga – osjećaj krivnje jer su drugi embriji umrli da se ja mogu roditi; osjećaj svemoći jer ja sam uspio jer sam bolji od drugih”, fenomeni su koji se javljaju kod djece začete potpomognutom oplodnjom. Prva talijanska istraživanja govore o slaboj socijalizaciji i problematičnom odnosu prema hrani kod djece začete umjetnom oplodnjom, o većem očekivanju majkâ od djeteta, dok se kod očeva pokazuje pojava osjećaja manjeg utjecaja na dijete od roditelja djece začete prirodnim putem.

“Treba omogućiti psihološku pomoć i praćenje neplodnih/sterilnih parova te naglasak staviti na metode liječenja neplodnosti koje su daleko manje opterećujuće za psihofizičko zdravlje muškaraca i žene”, istaknula je dr. Baccaglini i podsjetila prisutne da naputak Kongregacije za nauk vjere “Dignitas personae” jasno kaže da metode potpomognute oplodnje nisu moralno dopuštene.

Snimio: D. Delonga

Dr. Oriente naglasio je kako su tri koraka liječenja neplodnosti korištenje ispravnih lijekova, psihološka savjetovanja i terapija te pristupanjem kirurškim zahvatima.