Zaoštravanje epidemioloških mjera i restrikcija koje nam je danas svečano najavio i obznanio Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske novi je dokaz one stare mudrosti da se glupost nikada ne umara.
Od početka pandemije korona virusa veliki dio znanstvene zajednice, mainstream medija i političkih struktura iz dana u dan pokazuje dosljednost u nedosljednosti i način komunikacije koji je daleko ispod razine prosječnog studenta prve godine odnosa s javnošću. Logika kao disciplina posebno je na udaru.
Brojna su pitanja na koja tzv. struka ne daje odgovore, ali je zato spremna vrijeđati „bioteroriste“, etiketirati kritičare mjera kao „antivaksere“, a od nedavno imamo i otpuštanja ljudi koji se ne žele cijepiti čime se dovodi u pitanje egzistencija njih i njihovih obitelji.
Nitko ne spori da korona virus postoji, ubija i pritom je posebno opasan za rizične skupine. Međutim, pitanja na koja nemamo odgovore su brojna.
Kako je moguće da ovih dana imamo nekoliko puta veći broj zaraženih i umrlih nego prošle godine u isto vrijeme, a u međuvremenu je barem jednom dozom cijepljeno gotovo dva milijuna ljudi? K tome, zar nije u međuvremenu veliki broj ljudi prebolio virus? Kako je moguće da smo imali nekoliko puta manje zaraženih i umrlih kad još nitko nije bio cijepljen?
Neki od znamenitih stručnjaka tvrde da je virus mutirao. No nismo li baš u mainstream medijima pred koji mjesec čitali da virus više vjerojatno ne će mutirati u smrtonosnije inačice? Akademik Miroslav Radman svojedobno je pojasnio da je mogućnost „loše“ mutacije vrlo mala i da će jedna od tisuću ili deset tisuća mutacija virus učiniti potentnijim. Kao genetičar Radman smatra da će virus izumrijeti akumulacijom mutacija jer ga svaka nova mutacija oslabljuje. Tako su i nestale pandemije u vremenima kad nije bilo cjepiva.
Cjepivo se od strane „struke“ i političara svakodnevno ističe kao čarobni recept protiv pandemije. Zašto onda u državama poput Singapura ili Izraela, u kojima je procijepljeno više od 80 posto stanovništva, također imamo rast zaraženih i umrlih u odnosu na prošlu godinu? Zašto u Sloveniji, u kojoj su na snazi jaka ograničenja, broj slučajeva raste?
Zašto se prešućuje da je od danas hospitaliziranih 50 posto cijepljeno, a 50 posto nije? Ako cjepivo štiti od teže kliničke slike, zašto su i cijepljeni hospitalizirani? Što to govori o djelotvornosti cjepiva? Ako dvije doze ne djeluju, po kojoj će logici cjepivo djelovati nakon treće doze? Ne ruše li ovi podatci povjerenje u djelotvornost cjepiva, a čemu doprinose i brojne kontradiktorne tvrdnje stručnjaka iz znanstvene zajednice?
Danas smo u jednim mainstream novinama mogli pročitati da na svim uputama o cjepivu za COVID stoji crni preokrenuti trokut, što je znak da je cjepivo u testnoj fazi, a njegova djelotvornost i štete nisu u potpunosti poznate. Na svim uputama za ova cjepiva stoji i to da imaju uvjetna odobrenja. Zašto se o tome šuti? Čist posao se ne boji svjetla, zar ne?!
Rezerve prema cjepivu najvećim dijelom proizlaze upravo iz kontradiktornih tvrdnji znanstvene zajednice koja je do sada već nekoliko puta mijenjala mišljenje o nekim pitanjima, ali nije imala potrebu priznati ranije pogrješke.
Ako je dokazano da i cijepljeni mogu širiti zarazu, kako je moguće da oni nakon kontakta sa zaraženom osobom ne moraju u izolaciju? Zašto se i cijepljeni ne moraju testirati ako mogu prenositi zarazu? Štoviše, budući da se izuzeti od testiranja, nisu li još podatniji za prenošenje virusa?
Ako je svrha epidemioloških mjera suzbijanje virusa, a ne kontrola stanovništva, zašto se ne provede testiranje na antitijela svih građana, pa bismo znali koliko ljudi ima imunitet? Ako je dokazano da preboljeli imaju snažniju zaštitu nego cijepljeni zašto se i od njih traži cijepljenje?
Zašto mainstream dnevne novine ponovno plaše svoje čitateljstvo time da se neke bolnice zbog porasta slučajeva zaraženih zatvaraju ako do sada nije zatvorena niti jedna bolnica? Prošle je godine najavljen kolaps bolničkog sustava („točka pucanja“) 31. listopada. Bolnički sustav nije bio niti blizu točke pucanja. Gdje je bila isprika za širenje lažnih vijesti i širenje panike i straha?
Koliko će ljudi imati psihička oboljenja zbog stalnoga širenja straha i panike, a koliko će ih umrijeti zbog nepravodobne dijagnostike?
Gdje je sada tolika proklamirana sloboda izbora kad je u pitanju vlastito tijelo i odluka hoće li se netko cijepiti?
Gdje je toliko zazivana sloboda govora?
Jesu li oni koji, usred pandemijskoga managementa straha, nekritički prihvaćaju sve servirane informacije svjesni da podupiranjem segregacijskih mjera prema necijepljenima podupiru teška kršenja elementarnih ljudskih prava i sloboda kakva smo do jučer mogli vidjeti jedino u lektiri orwellovske inspiracije?
U konačnici, ne predstavljaju li sve navedene kontradiktornosti i sva pitanja na koja nikako da dobijemo odgovore, izravni udar na zdravi razum?
Željno očekujemo odgovore na postavljena pitanja, u duhu demokracije i pluralizma!
Vigilare