Nakon višegodišnjeg sudskog procesa, višemjesečnog pritvora i nedavnog oslobađanja od lažnih optužbi za spolno zlostavljanje maloljetnika, bivši sidneyjski i melbournski nadbiskup i kardinal Katoličke Crkve, George Pell, dao je intervju za australski Sky News. Preveli smo najzanimljivije dijelove, a uskoro slijedi i prijevod cijelog intervjua.
Kardinal George Pell proveo je 405 dana u zatvoru za zločin koji nije počinio zato što su tri državne ustanove strašno podbacile. To je ono ovu neutemeljenu presudu što čini toliko važnom. ABC, australska državna televizija, godinama je blatila kardinala Pella i pokrenula histeriju protiv njega, a tome se pridružila i policija australske savezne države Victorije, koja je optužila Pella za zločin koji ni teoretski nije mogao počiniti. Što se tiče sudova, Prizivni sud savezne države Viktorije prošle je godine odlučio, dva naprama jedan, da se Pell zatvori. Odlučeno je to presudom koju je Visoki sud Australije (najviši te posljednji žalbeni sud u Australiji, op. prev.) raščetvorio prošlog tjedna, što nas dovodi do središta skandala.
Kako je moguće da je porota povjerovala da ste sposobni silovati dvojicu dječaka te da su novinari i reporteri ABC-a, zaduženi za prijenos vašeg slučaja, smatrali da ste sposobni to učiniti? Ne samo da ste sposobni, već da ste to i učinili te da je toliko ljudi koji su na Vas vrištali vjerovalo da ste baš vi, George Pell, upravo taj tip osobe koja bi mogla silovati dvojicu dječaka.
Kardinal Pell: Smatram da je to uistinu nevjerojatno te sam stoga ustrajao na tome da moj pravni tim što jasnije prikaže fantastičnu nevjerojatnost ovih optužbi. Bez obzira na mene osobno, činjenica je da većina ljudi ne zna kako izgleda misna svečanost u katedrali, kada su stotine ljudi prisutne, odnosno između 60 i 80 pjevača zbora i poslužitelja, dakle, vrlo je formalno, pomalo nalik na otvaranje parlamenta. Iz ovog razloga bilo je teško dočarati kontrast pozadine i samoga zločina. Mnogi ljudi ne vole moje stavove, budući da sam ono što se naziva konzervativcem (social conservative), uz to i praktični kršćanin, a i vrlo nedvosmisleno sam, u više navrata, izrazio svoje stavove. Jedan od razloga je i taj što volim Australiju te bih želio da Australija ostane jaka i zadrži svoje vrline, za koje mislim da su utemeljene na našim stavovima.
Kardinal Pell: Strašni su zločini počinjeni u ime Crkve. Mislim da je ironično da sam baš ja nominalni predvodnik, odnosno žrtveni jarac koji je zadobio većinu udaraca vezanih za ovo pitanje, budući da sam vrlo rano, točnije 1996. uspostavio Melbournski protokol (kojim je Melbournska nadbiskupija otvorila vrata za kompenzaciju onima koji su na području te nadbiskupije spolno, tjelesno ili emocionalno zlostavljani, op. prev.). Ali utjeha mi je, kao i svakom kršćaninu, što zemaljski sud nije posljednji sud. Stoga, imamo svoju vlastitu savjest, sposobni smo razlučiti dobro od zla te znam da ne možemo prevariti dobrog Boga.
Zašto su ljudi povjerovali da ste Vi to učinili, je li to zbog načina na koji se predstavljate? Osvrnete li se ikad i pomislite: „Trebao sam ovo učiniti drugačije“? Radi li se možda o tome da ljudi smatraju da niste dovoljno šokirani zlostavljanjima u Crkvi, odnosno da ste možda sudjelovali u zataškavanju te da ste baš takvo čudovište?
Kardinal Pell: Pa, mislim da biste to morali pitati njih. Meni je to nedokučivo, no ljudi se imaju pravo tako osjećati, iako ne mislim da je Crkvi dovoljno priznato uklanjanje glavnine problema, kada su zlostavljanja prestala, ne u potpunosti, ali ipak, sredinom devedesetih.
Kako ste prebrodili ovo? Morali ste se ponekad osjetiti napušteno, pomisliti: „To je to“.
Kardinal Pell: Pa, nikad se nisam osjećao napušteno. Dobio sam otprilike 4 000 pisama. Duboko žalim što su moja obitelj i prijatelji morali proći kroz sve to i što su sve morali činiti. No, dobivao sam iznimnu podršku, što praktične, što druge vrste. Nisam se ni u jednom trenutku osjetio ostavljeno, iako bih bio strašno razočaran da sam morao provesti tri ili četiri godine u zatvoru.
[smijeh]George Pell, sada se smijete, no, koliko ste ustvari bijesni?
Kardinal Pell: Nisam ljut, smatram da ljutnja nije osobito jak osjećaj, npr. ne osjećam ljutnju ni neprijateljstvo prema podnositelju žalbe, nikad i nisam, iz nekog razloga ga pomalo i žalim.
Smatrate li da Vas policija namjerno proganja?
Kardinal Pell: Ne znam kako bih to objasnio, no u svakom slučaju nije uobičajeno.
Jedan od tih tinejdžera, onaj drugi, koji je sada mrtav, rekao je da uopće nije silovan. Sve se, dakle, svodilo na nepotkrijepljenu izjavu jednog optužitelja.
Kardinal Pell: Pitam se je li ga netko iskoristio.
Policija savezne države Viktorije ustrojila je radnu skupinu koja je aktivno tražila žalbe, odnosno ljude koje ste možda zlostavljali. Pretpostavili su da ste nekog iskoristili, otišli su u medije te pozvali ljude da se jave.
Kardinal Pell: Tako je. Oglašavali su se.
Jedna od četiri točke optužnice koje je Visoki sud proglasio nevažećima, uključivala je, navodno, Vas u svećeničkom ruhu, nakon mise, u pratnji još jednog svećenika. U malom hodniku, krcatom s pedeset pjevača zbora, Vi ste, navodno, prema optužnici, iz čista mira skočili na jednog dječaka, pritisnuli ga uza zid i snažno stisnuli njegove testise. Policija Vas je optužila te ste osuđeni. Policija nije provela istragu niti je ispitala ijednog svjedoka. Prihvatili su dječakovu izjavu kao istinu.
Kardinal Pell: Pa, vidio sam previše ljudi koji su od mogućnosti do vjerojatnosti završili na činjenici. Svakako, ljudi ne vole kršćane koji poučavaju kršćanski nauk po pitanjima života, obitelji i sl. To ih strašno frustrira. Stoga, koliko je to istina, neka drugi prosude.
Postoji li protukatolička agenda u saveznoj državi Viktoriji i njezinim institucijama, odnosno u policiji te na Prizivnom sudu, na kojem su, dva naprama jedan, zaključili da je kazna ispravna te da trebate ostati u zatvoru?
Kardinal Pell: Teško je shvatiti motive, no sve činjenice koje ste ovdje izložili su istinite te svatko može iz njih izvući svoje zaključke. Kulturni ratovi su stvarnost. Postoje sustavni pokušaji uklanjanja judeo-kršćanskih pravnih temelja, prije svega što se tiče braka, života, spola, spolnog života, a oni koji se tome protive…
Nažalost, sve je manje razumne rasprave, a sve je više osobnih napada, više zlostavljanja i zastrašivanja, a to nije dobro za demokraciju.
Mislite, dakle, da ste žrtva kulturnog rata?
Kardinal Pell: Mislim da je to pridonijelo.
Još je jedna institucija koju financiraju poreznici, a to je državna televizija: ABC. Godinama su Vas demonizirali, ne sjećam se nijednog voditelja emisije ili novinara koji je ikad stao u vašu obranu, čak su i posvetili cijelu emisiju u udarnom terminu optužbama protiv Vas.
Kardinal Pell: Tako je.
Zabrinjava li Vas ABC-ova uloga u vašem progonu?
Kardinal Pell: Zabrinjava, zato što jE djelomično financiraju i katolički porezi. Vjerujem u slobodu govora, priznajem pravo onih koji se ne slažu sa mnom da izraze svoja stajališta. No, nesrazmjerno prikazivati jedno i isključivo jedno stajalište na državnoj televiziji, smatram da je to izdaja državnih interesa.
Samo da pojasnimo, Gerald Ridsdale, bio je zloglasni pedofil i svećenik, koji trenutačno zasluženo trune u zatvoru.
Kardinal Pell: Da, on je počinio ogromnu štetu te vjerujem kako je toga sad potpuno svjestan te se kaje. No, mene nije bilo, ja sam završio 1984., a nakon toga je uslijedilo još puno drame.
Samo malo, „on se kaje”, to zvuči kao da tražite oprost u njegovo ime?
Kardinal Pell: Pa, kršćani bi trebali opraštati, iako znam kako bi ovo bilo vrlo teško te ne hodam okolo propovijedajući ljudima da mu oproste, osobno sam pozvan oprostiti svaku nepravdu koja mi je počinjena, naime, to je taj junački kršćanski poziv na oprost u najgroznijim okolnostima. Neki ljudi…
Ne zvuči kao da ga dovoljno osuđujete, ljudi bi mogli steći dojam da ga opravdavate pozivajući na oprost, no, gdje je osuda njegovih djela?
Kardinal Pell: Pa ja u potpunosti osuđujem sva takva djela i štetu koju ona čine ljudima, odnosno koju sam vidio da čine ljudima. Čitao sam o strahovitim slučajevima… Strašno me rastužuje pretpostavka da sam protiv žrtava ili da sam nedovoljno suosjećajan. Uložio sam puno vremena i snage pokušavajući pomoći tim ljudima da dođu do pravde, do pomoći te do novčane odštete.
Zasigurno ste, povremeno, upadali u tešku depresiju? Štoviše, u jednom sam izvješću čuo da ste u jednom trenutku bili poprilično potišteni. Je li Vam pomoglo to što ste kršćanin?
Kardinal Pell: U to nema nikakve sumnje. Hoću reći, to zapravo i je kršćanstvo, a ako se čovjek ne može ni pomoliti kad je u nevolji, onda mu je vjera, uistinu, slaba. Jedan od najneobičnijih kršćanskih nauka, a i najkorisnijih, to je da u svakom trenutku možemo prikazati svoju patnju. Patnja nije samo gola činjenica, ponekad nas bol upućuje na bolest. No, ponekad bol nije ništa drugo nego strašna bol. Kršćanin tu bol može prikazati dobrom Bogu.
Izvor: Sky News Australia
