Inicijativa jednoga američkog svećenika koji je preko društvenih mreža i usmenih poruka uspio istrgnuti iz smrti jedno dijete.
Nemoj abortirati to svoje dijete s Downovim sindromom, pronaći ću ti obitelj koja će ga biti spremna prihvatiti. To je ukratko bilo obećanje p. Thomasa Vandera Woudea. No, sigurno nije očekivao da će odgovor na taj preuzeti zadatak obići svijet.
Sve je započelo prije otprilike deset dana kada je svećenik – na službi u župi Presvetoga Trojstva u Gainesvillu, gradiću u Virginiji s 11 tisuća stanovnika – čuo jednu ženu, gotovo u šestom mjesecu trudnoće, kako govori da je otkrila da očekuje dijete zahvaćeno Downovim sindromom. Majka i otac bili su odlučni u tome da prekinu trudnoću, sve dok svećenik nije prešao prag njihova doma i uspio ”iskopati“ njihovo obećanje da će dijete biti rođeno, ako on pronađe obitelj spremnu malenoga usvojiti.
E-MAIL. Tako je, iako je vremena bilo vrlo malo, p. Thomas poslao mail jednoj maloj skupini školskih ustanova. U nedjelju 7. srpnja, napisao je na Facebooku: „Jedan par iz druge države kontaktirao je s jednom agencijom za usvajanje tražeći obitelji za nerođeno dijete s Downovim sindromom. Ako se sada ne pronađe jedan drugi par, odabrat će pobačaj. Ako želite usvojiti to dijete, molim kontaktirajte odmah s p. V.W.“. Potom je dodao: „Molimo u svakom slučaju sve da mole za to dijete i kako bi tom paru bila dana mudrost da spoznaju važnost ljudskog života i ne pobace taj prelijepi Božji dar“.
TELEFON JE ZVONIO. Dan kasnije, adresa njegove elektroničke pošte bila je zatrpana. „Došao sam u ured – pričao je – i telefon nije prestajao zvoniti. Na stotine je ljudi nazvalo“. Tisuće e-mailova stiglo je iz Sjedinjenih država, iz Velike Britanije, Portorica i zemalja Beneluxa. P. Thomas je bio prisiljen zatražiti pomoć četiri suradnika, zaposlivši jednoga bogoslova koji je stigao u župu preko ljetnih mjeseci, kako bi se rješavao „promet pomoći”. „Nikada ne bih pomislio da ima toliko ljudi spremnih korjenito promijeniti vlastiti život iz ljubavi prema jednom djetetu“, priznao je mladić. I Martha Drennan, jedna od djelatnica u župnom uredu, je izjavila da „nitko nije očekivao da će odgovor biti tako brz i veći od potrebnoga“. To prije svega govori, dodala je žena, „da se život ne mjeri prema učinku“.
P. Thomas je, naprotiv, prekorio samoga sebe zbog svoje slabe vjere: „Iskreno bih vikao na sebe što nikad prije nisam učinio sličnu stvar; ovaj događaj govori o tome koliko je malo dovoljno da bismo bili sredstvo u Božjim rukama“. Maleni je dobio raspoloživost devet stotina obitelji, od koji je par uzeo u razmatranje njih tri kao roditelja koji će posvojiti dijete.