info@vigilare.org

Quebec ozakonio eutanaziju

Quebeški parlament izglasao je u petak tzv. „Zakon 52“ kojim je u toj kanadskoj pokrajini ozakonjena eutanazija na zahtjev. Zakon 52 ozakonjuje eutanaziju redefinirajući je kao oblik zdravstvene njege pod pojmom „njega na kraju života“. Mjera je izglasana u omjeru 94:22, bez suzdržanih.

Alex Schadenberg, predsjednik Koalicije za prevenciju eutanazije ustvrdio je: „Da budemo jasni, Zakon 52 daje quebeškim liječnicima pravo na namjerno i izravno uzrokovanje smrti davanjem smrtosnosne injekcije. Ovo predstavlja čin ubojstva, a ne čin završetka skrbi za život. Zakon 52 tvrdi da ograničava eutanaziju na dobrovoljni zahtjev osoba koje su na kraju svojega života, ali ne definira što je to „kraj života“. Quebečani ne bi trebali povjeriti svoj život Zakonu 52 jer je on neprecizan, otvara vrata zlostavljanju i temelji se na belgijskom eutanazijskom zakonu. U Belgiji se eutanazija izvršava prema osobama koje nisu smrtno bolesne, ali su depresivne te prema djeci. Istraživanja pokazuju da je eutanazija često izvršena prema ljudima bez njihova zahtjeva.“

Quebeška vlada uvela je Zakon 52 i nakon što su osobe s invaliditetom i zdravstveni djelatnici snažno istupili protiv toga.

Prethodne javne ankete nisu pokazale snažnu podršku zakonu. U jednoj internetskoj anketi iz kolovoza prošle godine od gotovo 500 stanovnika, 47% kazalo je da Zakon 52 treba proći daljnje studije, dok mu se ostalih 14% usprotivilo. Samo manjina od 35% izjasnila se pozitivno.

Natalie Sonnen, predsjednica LifeCanada, rekla je da je anketa osvjetlila probleme sa zakonskom nejasnoćom pojmova, poput „medicinska pomoć pri umiranju“. Prije davanja definicije, samo 30% ispitanika odgovorilo je točno da „medicinska pomoć pri umiranju“ kakvu predlaže Zakon 52, znači da „liječnik daje pacijentu smrtonosnu injekciju“.

Sonnen je kazala da široko prisutna zbunjenost, koja je stvorena dvosmislenošću zakonskih pojmova, dovodi u pitanje ankete koje su davale snažnu potporu ovoj praksi. „Jednom kada ljudi shvate i razmisle o implikacijama „medicinske pomoći pri umiranju“, prestat će podupirati Zakon 52“.

Sonnen ističe da su sudionici ankete, kada ih se informiralo da je Zakon 52 utemeljen na belgijskom zakonu i da su istraživanja pokazala da je jedna trećina belgijskih pacijenata ubijena bez njihova prethodnog pristanka, njih 83% izrazilo je zabrinutost da bi se to moglo dogoditi i u Quebecu.

Parlamentarni odbor za zdravstvo i socijalnu službu nedavno je održalo okrugli stol o Zakonu 52. LifeCanada bila je jedna od nekoliko organizacija čija je molba za istupom u javnosti, odbijena.

Ova anketa pokazuje da quebeško stanovništvo nije informirano o pojmu „medicinska pomoć pri umiranju“. Suprotno onome što se može pretpostaviti, birači nisu dali vladi mandat za provođenje ovakvih velikih promjena u medicinskoj praksi. Parlamentarni zastupnici trebali bi razmisliti o tome prije nego djeluju.

U Oregonu, gdje je potpomognuto ubojstvo ozakonjeno, broj smrtnih slučajeva između 1998. i 2012. god. narastao je 381%, a recepti za otrovne koktele za ubijanje pacijenata za 379%.

Alex Schadenberg, predsjednik Koalicije za prevenciju eutanazije, pisao je o problematičnom belgijskom zakonu.

Studija objavljena u CMAJ-u u lipnju 2010. pokazala je da za 32% eutanazija koje se obave u flamanskom dijelu Belgije, nije postojao eksplicitni zahtjev za njihovu provedbu. Slična studija koja je objavljena u istom časopisu, zaključuje da je čak 45% eutanazija u koje su uključene i medicinske sestre, obavljeno bez eksplicitnog zahtjeva.

Mnogi tvrde da se provođenje belgijskog zakona o eutanaziji dobro nadzire, no s druge strane podatci ukazuju da mnogi slučajevi eutanazije još uvijek nisu prijavljeni.

Belgijski zakon eutanaziju dopušta isključivo liječnicima. U gore navedenoj studiji, pokazalo se da je u čak 12% slučajeva kada je medicinska sestra asistirala u eutanaziji, upravo ona dala injekciju koja je usmrtila pacijenta. U 12 slučajeva liječnik uopće nije bio prisutan kada je medicinska sestra davala injekciju, a u dva slučaja sestra se nije ni savjetovala s liječnikom prije davanja injekcije. Osobe koje su prekršile belgijski zakon o eutanaziji, nikada nisu bile kazneno gonjene.

Prikazivanje statistike o eutanaziji manjom, nego što je

Studija objavljena u BMJ-u u listopadu 2010. zaključila je da je broj eutanazija provedenih u flamanskoj regiji Belgije, daleko veći od prijavljenog. Naime, prijavljeno je samo 52,8% od ukupnog broja eutanazija.

Statistički podatci belgijske vlade ukazuju na porast u broju eutanazija od 25% – od 1133 u 2011. do 1432 u 2012. godini, što čini čak 2% svih smrtnih slučajeva u Belgiji. Prijavljenih eutanazija u 2010. bilo je 954. Važno je napomenuti da ovi podatci ne uzimaju u obzir neprijavljene eutanazije.

Sve navedeno jasno pokazuje da je broj eutanaziranih pacijenata daleko veći od prijavljenog te da se eutanazije provode i bez eksplicitnog zahtjeva. Statistički podatci belgijske vlade ne pokazuju dobro stvarnu situaciju u državi.

Zahtjevi za eutanazijom se rijetko odbijaju

Studija objavljena u studenom 2011. pokazala je da je samo 5% zahtjeva za eutanazijom odbijeno, u usporedbi s 12% zahtjeva u Nizozemskoj. Istraživači, nažalost, nisu uspjeli dobiti informacije o tome zašto liječnici odbijaju provesti eutanaziju u pojedinim slučajevima.

 

 

 

www.lifenews.com