Europski parlament glasovat će o izvješću koje želi ozbiljno umanjiti pravo na priziv savjesti

11. 10. 1313. | Kultura života

Europski će parlament ovoga mjeseca glasovati o vrlo kontroverznomNacrtu izvješća o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima. To je Izvješće 18. rujna ove godine već usvojio Odbor za ženska prava i rodnu ravnopravnost. Izvjestiteljica Edite Estrela – članica Naprednoga saveza socijalista i demokrata u EU parlamentu – strogo je zagovarala legalizaciju pobačaja u svim državama članicama bez obzira na temeljna prava na život i priziv savjesti koja EU već (pre)poznaje.

U izjavi nakon glasovanja Odbora, Zita Gurmai, zastupnica EU parlamenta iz Mađarske socijalističke stranke, kazala je da je vrlo ohrabrujuće što se Izvješće „jasno zauzima za legalizaciju pobačaja u svim državama članicama i preporučuje da bi pobačaj trebao biti legalan, siguran i dostupan svima. Mi, socijalisti, uvijek smo vjerovali da bi žena, svugdje u Europi, trebala imati jednake mogućnosti i pristup potpunom ostvarivanju svojega prava na izbor koje ne bi trebalo biti određeno zemljopisnom lokacijom ili društvenim statusom.“

Estrela savjetuje da bi pobačaj trebao biti učinjen legalno, sigurno i biti dostupan svima – unatoč očitom zadiranju u nekoliko međunarodno prihvaćenim normi. Primjerice, radikalna tvrdnja nalazi se u Nacrtu izvješća da bi „države članice trebale regulirati i nadzirati korištenje prigovora savjesti, kao i osigurati da reproduktivna zdravstvena njega bude zajamčena kao individualno pravo.“

Da bi opravdao takvu tiransku državnu politiku, u istom poglavlju stoji da „čak i kada je legalan, pobačaj je često preveniran ili odgađan raznim preprekama, kao što je široka uporaba prigovora savjesti“. I u Glavi G, Izvješće žali za činjenicom da „pristup sigurnom pobačaju… ostaje široko nedostupan, iako legalan, kroz zlouporabe prigovora savjesti ili pretjeranim restriktivnim interpetacijama postojećih zapreka“. Čak se iznose i statistike iz Mađarske, Irske, Italije, Poljske, Rumunjske i Slovačke gdje se čak 70% svih ginekologa i 40% svih anesteziologa savjesno protive pružanju usluge pobačaja“.

„Ove prepreke jasno su proturječne standardima ljudskih prava“, navodi se u Izvješću. Tvrdnja je da je međunarodno usvojeno pravo na priziv savjesti i posljedično temeljne slobode nesudjelovanja u činu protivnom nečijoj savjesti s granicama unutar zakonski propisanim okvirima – prepreka uspostavi tzv. „prava na pobačaj“. Većina koja je glasovala za ovakvo Izvješće u Odboru, bezobzirno zanemaruje da takvo pravo ne postoji nigdje u međunarodnom pravu te je spremno žrtvovati na međunarodnoj razini prepoznato pravo, kakvo je ono na prigovor savjesti.

Nacrt izvješća, o kojem se na plenarnoj sjednici EU parlamenta glasuje ovaj tjedan, miješa tzv. „pravo na pobačaj“ s lčinejicama. No, ono odlazi još dalje; pozivajući se na članice EU-a „da osiguraju obvezno, dobno odgovarajućei rodno osviješteno obrazovanje o seksualnosti  i vezama za svu djecu i adolescente (u školi i izvan nje)“ (t. 15). Seksualno obrazovanje „mora uključivati borbu protiv stereotipa i predrasuda, rasvjetljavati diskriminaciju na temelju roda i spola te strukturne prepreke radi neovisne jednakosti“. Možemo samo spekulirati o određenim metodama implementacije ovih naočitih, ali nadasve opasnih ciljeva; ali radi se o jasnoj političkoj namjeri da neke od ovih radikalnih ideja budu dovedene do učenika u obrazovnom sustavu.

Ovo nije prvi pokušaj guranja ovako ekstremnih projekata na europsku razinu. Estrelino izvješće podsjeća nas na kontroverznost u Vijeću Europe iz 2010. kada je britanska političarka i promicateljica pobačaja Christine McCafferty, u izvješću znano kao McCafferty Report, pokušala radikalno ograničiti slobodu prava na priziv savjesti: medicinskim pripravnicima, sestrama i bolničkom osoblju te njihovu suprotstavljanju neetičnim medicinskim praksama poput pobačaja ili eutanazije iz razloga priziva savjesti.

Ne samo da je inicijativa naposljetku bila poražena, već je polučila dijametralno suprotne rezultate: umjesto ograničavanja prava na prigovor savjesti, većina u Parlamentarnoj skupštini ga je priznala i ojačala usvajanjem Rezolucije 1763 koja je pozvala države članice da „jamče pravo na prigovor savjesti u vezi sa sudjelovanjem u dotičnom medicinskom postupku”. Skupština je, također, utvrdila da je „u velikoj većini država članica Vijeća Europe prakticiranje prigovora savjesti primjereno regulirano“.

Usprkos ovom konsenzusu za snažnu zaštitu prava na prigovor savjesti, Nacrt izvješća ipak podsjeća na McCaffertyReport – on ne samo da (politički gledano) dovodi u pitanje temeljno pravo na prigovor savjesti, već stvara ozbiljne pravno neutemeljene preporuke; primjerice promicati pobačaj kao „pitanje od posebnog interesa za ljudska prava“ te ga učiniti „legalnim, sigurnim i dostupnim svima“ (t. 10). Takve ekstremne stavove aktivno promiču određeni zastupnici u Europskom parlamentu, unatoč brojnim prigovorima drugih dviju glavnih institucija EU-a – Europske komisije i Europskog vijeća – koje su naglasile da EU prema svojim ugovorima nije nadležna za odlučivanje o pitanju pobačaja. To je vrlo zabrinjavajuće iz nekoliko razloga. Prvo, Estrela i većina u Odboru za ženska prava u Europskom parlamentu koji su glasovali za Nacrt izvješća, očito su ignorirali europske trendove koji ukazuju na sve veću zaštitu ljudskog života od samog začeća.

Na razini europskih institucija, Europski sud pravde bio je kristalno jasan govoreći o pravu na život, utvrdivši u slučaju Brüstle protiv Greenpeacea da ljudski zametak zaslužuje pravnu zaštitu od prvog trenutka svojeg postojanja. Osim toga, nova studija „Pobačaj i Europska konvencija o ljudskim pravima“ koju je proveo Europski centar za pravo i pravdu, otkriva da Konvencija niti sadrži niti stvara pravo na pobačaj. Upravo suprotno, pobačaj na zahtjev krši odredbe Konvencije, nanoseći štetu interesima i pravima koja su zajamčena građanima, a sve to bez ikakvog proporcionalnog opravdanja.

I na lokalnim razinama postoji sve veći konsenzus europskih građana oko davanja veće zaštite ljudskom zametku unutar Europske unije. Dobar primjer je iznimno uspješna europska građanska inicijativa „Jedan/Jedna od nas“, koja traži od EU-a da prestane s financiranjem aktivnosti koje pretpostavljaju uništavanje ljudskih zametaka; dosad je prikupila više od milijun potpisa.

Nažalost, čini se da ništa od navedenog ne znači mnogo Odboru za ženska prava i rodnu ravnopravnost koji je glasovao za Izvješće. Njihova ideološka revnost gaženja po pravima drugih i nametanja „prava na pobačaj“ ostatku Europe, upravo utjelovljuje arogantan i patronizirajući stav koji je prijetnja slobodi savjesti, ali i potrebu da se svi mi glasno suprotstavimo.

 

 

 

Izvor: http://www.europeandignitywatch.org/

Parlamentarni izbori 2020.

Možda vas zanima:

Tužba udruge Dugine obitelji protiv udruge Vigilare

Tužba udruge Dugine obitelji protiv udruge Vigilare

Zagreb, 16.9.2020. Danas je održano prvo ročište u slučaju tužbe udruge Dugine obitelji protiv udruge Vigilare. Dugine obitelji tuži Vigilare na temelju Zakona o suzbijanju diskriminacije zbog navodne diskriminacije homoseksualnih osoba...

Društvo nikada nije spremno za marksističke eksperimente

Društvo nikada nije spremno za marksističke eksperimente

U biti, vrlo je jednostavno. Od zastupnika u Hrvatskom saboru, koji su deklarativno konzervativni (i k tome katolici), očekuju se jasni i ne dvosmisleni odgovori na važna društvena pitanja koja se tiču vrjednosti, naročito u vezi braka i obitelji....

Parlamentarni izbori 2020.