OTTAWA, 12. 5. 2014.– „Kako prodati abortus? U SAD-u je to vrlo jednostavno. Činite to putem seksualnoga odgoja“, rekla je prisutnima na Rose Dinner bivša vlasnica klinika za abortus, Carol Everett, (National March for Life, Ottawa, Kanada).
Everett, koja je vodila lanac od četiri klinike za abortus u Teksasu između 1977. i 1983., gdje je abortirano više od 35 000 nerođene djece prije njezine šokantne preobrazbe i odlaska iz industrije, rekla je sudionicima večere da je imala cilj obogatiti se prodajući abortus tinejđericama. „Za cilj smo postavili da svaka djevojka u dobi od 13 do 18 godina učini 3-5 abortusa jer u industriji abortusa zaradiš tek onoliko koliko abortusa izvršiš“, rekla je. Svakim novim izvršenim abortusom, postajala je malo bogatija.
Ali kako bi dosegla svoj cilj, Everett je prvo morala stvoriti „tržište za abortus“. To je značilo predstaviti seksualnost djeci na potpuno drugačiji način od onoga kako su na nju gledale prijašnji naraštaji. I to od najranije moguće dobi. „Počeli smo u vrtiću. Stavili bismo djecu u krug i postavljali im svima jedno pitanje: ‘Kako tvoji roditelji zovu tvoje intimne dijelove?’“
„Vi i ja znamo da svaka obitelj u ovoj sobi ima drugačije ime za intimne dijelove. Dakle, dok dođete do trećeg ili četvrtog djeteta, djeci je jasno da roditelji ne znaju što ona imaju. Ali mi znamo. Rekli smo im: ‘Dečki, ovo je što vi imate i cure ovo je što vi imate, i nemojte se sramiti svojih intimnih područja.’“ Objasnila je da seksualni odgoj u najranijoj dobi ima cilj izbrisati, kako kaže, „prirodnu čednost“. Sve je bilo osmišljeno da bi odvojili djecu od njihovih vrijednosti i roditelja.
U trećem razredu, djeci su pokazane jasne sheme kako imati spolni odnos. U četvrtom razredu, djeca su ohrabrivana da masturbiraju, ili sami ili u skupinama istoga spola. U petom i šestom razredu, Everett je osobno povezala seksualni odgoj s abortusom.
„Moj cilj bio je da stupe u spolne odnose i istovremeno koriste kontracepcijske pilule za koje smo znali da ne će djelovati. Kako smo to postigli? Dali smo im nisku dozu hormona koja se, kako bi spriječila trudnoću, mora uzeti svaki dan u isto vrijeme. A znate da nema tinejđera koji rade sve u isto vrijeme, svakodnevno.“
Everett kaže da djevojka koja koristi kontracepcijsku zaštitu, misleći da je sigurna, u prosjeku češće stupa u odnose od one koja ne koristi zaštitu. „Kako zaštita nije funkcionirala, mogli smo ostvariti cilj od 3-5 abortusa u dobi od 13-18 godina.“
Također kaže ako je seksualni odgoj izveden ispravno, kad ako djevojka zatrudni, ona misli da ima samo jedan stvaran izbor. „Nazvat će našu kliniku jer joj je rečeno da smo ‘pro-choice.’“
Da bi osigurala što je moguće više abortusa, Everett je učila zaposlenike da uzrujanim pozivateljicama prikažu abortus kao jedino moguće rješenje. „Kad bi nam telefon zazvonio, bili smo spremni. Učili smo djelatnike da odgovaraju na pozive poput prodavača. Prodavali su putem telefona, ali nismo ih mogli zvati prodavačima, to je pregrubo. Zvali smo ih savjetnicima. Učili smo ih kako po obrascu zaobići svaki mogući prigovor. To je ono što prodaje, zar ne? Nadići svaki prigovor i doći do jedinoga rješenja – abortusa.“
Bivša vlasnica klinike kaže da je znala da je njihova strategija uspješna kada je mlada žena posjetila kliniku da bi pobacila po deveti put. „Abortus je metoda kontracepcije u mojoj zemlji, ponavlja se u stopi od 45%. I usuđujem se reći da je isto i u vašoj zemlji.“, rekla je.
Everett je opisala svoj čudesan put napuštanja industrije abortusa i predanja svojega života Bogu. Godine 1995. osnovala je Heidi Group, neprofitnu organizaciju koja pomaže ženama koje prolaze krizu u trudnoći. Organizaciju je nazvala po jednom od vlastitoga nerođenog djeteta, koje je pobacila 1973. godine.
Upozorila je roditelje da ne ignoriraju što njihova djeca uče u školi vezano uz seksualni odgoj. „Saznajte što koriste u poučavanju vaše djece i unučadi, koju literaturu i koje metode. Ključno je znati jer se djeca posrame i ako je djetetu neugodno zbog onoga što je čulo, ne će doći kući i ispričati vam to.“
„Ohrabrila bih vas da odete u nacionalnu knjižnicu i u školu te saznate što koriste kao literaturu za seksualni odgoj.“, rekla je.
