Sve dok sve afričke države koje namjeravaju potpisati zakone protiv homoseksualnih zajednica, ne donesu zakone i ne okončaju spekulacije, ne bismo trebali prestati pisati o tome. Čak i kada bih želio ignorirati ono što već postaje zamarajućom temom, a budući da je odlučio to pitanje učiniti glavnom temom svojega posjeta Africi, Obama mi to ne dopušta. Prigodom izbora zemalja koje će posjetiti, možda je birao one manje “kontroverzne” koje se percipiraju kao podložnije “razumu” (ili nasilju, ako vam se tako više sviđa) i one koje cijene američku pomoć do te mjere da joj se iz straha pokoravaju. Možda je izbjegao zemlje poput Nigerije i Kenije iz tog razloga jer mu je tamo rečeno da ta tema nije za raspravu. U Obaminoj rodnoj Keniji zamjenik predsjednika Wiliam Ruto izjavio je da njegova zemlja neće „izgubiti san”. Nakon što ju je američki predsjednik odbio posjetiti, Ruto ga je, osvrćući se na Obamin poziv na poštivanje homoseksualnih “prava”, podsjetio da je Kenija bogobojazna zemlja koja ne će prihvatiti „strane manire” koje su u sukobu kako s kršćanstvom, tako i s afričkom tradicijom. A ako Obama zbog toga odlučuje “kazniti” Keniju odbijajući bilateralnu suradnju, Ruto mu je rekao da postoje i druge zemlje koje su spremne surađivati s njima.
Predsjednik Senegala, manji čovjek u usporedbi s Obamom u pogledu fizičkoga stasa i političke važnosti, pokazao je da je veći po pitanju principa. Doslovno gledajući ga u oči, rekao je Obami da ovo pitanje ne smije dirati: „Nismo spremni dekriminalizirati homoseksualnost”, negirajući pritom da je Senegal “homofoban”. A kako bi naglasio da poštivanje ljudskih prava nije selektivno, podsjetio je Obamu o kontinuiranoj primjeni smrtne kazne u Americi. Po cijelom su Senegalu ljudi bili puni ponosa i radosti zato što je David ustao protiv Golijata i pri tome nije ustuknuo. U novinama, kao i na ulicama, Senegalci su se udružili u podršci svojem predsjedniku koji je u njihovo ime zaključio raspravu o legalizaciji homoseksualnosti bez ikakve dvosmislenosti.
Valja pošteno reći da Obama nije došao u Afriku samo kao predstavnik homoseksualaca., Koliko god sami sebe smatrali liberalnima, Amerikanci ne bi plaćali porez svojem predsjedniku da putuje tisuće kilometara zbog homoseksualne kampanje. Dio krivnje pada i na novinare koji su tražili kontroverzu i pronašli je. Očekivali su sukob te su ga i dobili.
Iznenađujuće je da je Obama ispao ovoga puta: sve za ljubav Bijele kuće. U tuzi sam se prisjetio pitanja Tome Moora upućenoga Richardu Richu o cijeni za koju je prodao svoju dušu i savjest: „Za Wales?”. Je li to način na koji Obama želi da ga povijest pamti, poput Elvisa Presleya koji je ikona uglavnom za one koji su živjeli u šezdesetima, koji s nostalgijom gledaju na ono što je bilo „njihovo vrijeme”, ali koji malo znači onima koji žive u današnjem svijetu? Traži li na tako očajan način da ga se voli i osigura sebi visoki rejting sa svih strana? Koliko god se trudio, u njemu nalazim jako malo principa koji su vrijedni nasljedovanja. Malo je toga u njemu čemu mogu podučiti svojeg sina.
Svim Amerikancima želim sretan 4. srpnja i povratak savjesti.
Izvor: www.mercatornet.com
