Idući tjedan će se pred saborskim zastupnicima na drugom čitanju naći konačan prijedlog Zakona o medicinskoj pomognutoj oplodnji. Vladajuća koalicija želi u ‘gluho vrijeme’ godišnjih odmora potiho progurati ovaj kontroverzni i loš zakon.
Od početka pokretanja građanske inicijative „I ja sam bio embrij“ ministar Ostojić i njegov stranački i državni šef Milanović pokazuju netrpeljivost i netolerantnost prema drugom i drugačijem mišljenju. Oni bi najradije da građanske inicijative ne postoje, jer remete njihov mir i njihove zacrtane ideološke smjernice. Pokušavajući nametnuti izokrenute vrijednosti i svjetonazor militantne manjine većini, gazeći identitet, dostojanstvo, baštinu i kulturu hrvatskog naroda, istovremeno obmanjujući javnost o nužnosti i obvezi usklađivanja ovog zakona s europskom pravnom stečevinom, ponašaju se kao da je Hrvatska njihov projektni poligon za ideološke manipulacije bez obzira što o tome misle hrvatski građani.
Zakoni koji se tiču života, braka i obitelji ne mogu i ne smiju biti taoci nečijih ideoloških (ili kako oni to kažu ‘svjetonazorskih’) pogleda. Ovaj zakon (o medicinski pomognutoj oplodnji) je uvod u kulturnu revoluciju i nasilje nad hrvatskim narodom i građanima, gdje se bez zadrške gaze znanstvene činjenice o početku ljudskog života, pravo na život, ljudsko dostojanstvo i oduvijek prihvaćene definicije braka, roditeljstva i obitelji.
Osim što se Zakonom vrijeđaju i izruguju Ustav, Konvencija o pravima djeteta, Deklaracija UN-a o ljudskim pravima, Europska povelja o ljudskim pravima, Hipokratova zakletva, njime se na najgrublji način ismijava, ignorira i obezvrjeđuje glas hrvatskog naroda. Više od 133.000 hrvatskih građana u kratkom roku potpisalo je Deklaraciju o početku i zaštiti ljudskog života i jasno poručilo da se protive ovakvom prijedlogu Zakona o MPO (potpisivanjem obuhvaćeno 500 od 1500 katoličkih župa u RH u roku od dva tjedna). Je li stvarno potrebno ići na referendum da bi vlast čula i uvažila mišljenje građana?!
Zašto ministar Ostojić nije našao shodno da se nađe s predstavnicima Građanske inicijative i zašto nikad nije odgovorio na pitanja na koja javnost ima pravo znati odgovor?
Zašto u konačni prijedlog Zakona nije uvršteno ništa od onoga što je predlagala Građanska inicijativa i više od 133.000 građana?
Zašto saborski Odbor za zdravstvo i socijalnu skrb (predsjednica dr. Biljana Borzan) nije htio primiti stručnjake koji bi ih informirali i upoznali s prirodnim, etički i moralno prihvatljivim te daleko učinkovitijim i jeftinijim metodama liječenja neplodnosti (FertilityCare i NaPro)?
Neke važnije činjenice iz prijedloga Zakona:
Diskriminatoran – Zakon je diskriminatoran prema građanima koji plaćaju doprinose za HZZO, jer u njega nije uvršteno pravo na FertilityCare i NaPro tehnologiju liječenja neplodnosti, kao dokazane prirodne metode liječenja neplodnosti. Mnogo građani koji ne žele ići na bolne i ponižavajuće postupke umjetne oplodnje moraju iz svojih džepova plaćati za dokazano uspješno liječenje, dok se deseci milijuna kuna posebno izdvajaju za hormonske stimulacije podilazeći tako velikim farmaceutskim tvrtkama i vlasnicima privatnih klinika za izvantjelesnu oplodnju.
Koliko embrija ima danas? – Ministar Ostojić do danas ne zna kada počinje ljudski život, te koliko uopće ima zamrznutih ljudskih bića u hrvatskim bolnicama, a što su temeljni preduvjeti i polazište za odgovorno i savjesno zakonsko reguliranje ovog pitanja koje se tiče života i smrti začete djece. A novim Zakonom kao na traci će se proizvoditi nova ljudska bića, djeca ‘viškovi’, čijom će se sudbinom poigravati izlažući na tisuće nerođene djece pogibli uništenja, selekcije, donacija, upotrebe, odbacivanja, eksperimentiranja itd. Tko i kako će pratiti sudbinu zamrznutih embrija ako se sada ne zna njihov broj, a zakonom im se propisuje neizvjesna sudbina? Ne otvaraju li se time ogromne mogućnosti za korupciju odnosno trgovanje začetim ljudskim bićima?
Zamrzavanje 12 embrija – Zašto se inzistira na zamrzavanju djece u stadiju embrija kad se u samom zakonu priznaje da taj postupak neizbježno dovodi do njihove smrti? Zašto se dozvoljava ‘stvaranje’ 12 embrija po postupku, odnosno koje je jamstvo da će se roditelji, nakon što se u majku prenesu 2 embrija, vratiti po ostalu svoju smrznutu djecu? Zašto se stvaraju ‘viškovi’, tko će odgovarati za sudbinu zamrznutih? Hoće li ti embriji završavati u WC školjki ili u nekim skupocjenim parfemima, ili služiti za izvoz bogatašima u Europi i svijetu?
Samice – Kao dio kulturne revolucije prijedlog Zakona omogućuje da samice (a vrlo predvidljivo jednog dana i homoseksualni parovi) ‘dođu’ do djeteta. Ovaj Zakon razbija definiciju obitelji i oduzima pravo djetetu na oba roditelja – mamu i tatu. Namjerno uskraćivati djetetu pravo na oca u sebi je duboko amoralno i nepravedno, jer dijete ima pravo da o njemu skrbe i majka i otac od samoga početka njegova postojanja. Zadatak države je da štiti i promiče ono što je najbolje za dijete, a ne ono što je nečija želja nauštrb dobrobiti djeteta.
Kaznene odredbe – Iako je iz samih redova SDP-a bilo upita vezanih za kaznene odredbe kršenja Zakona, ništa se nije promijenilo. Dok se hrvatskim Kaznenim zakonom sankcionira zlostavljanje i mučenje životinja i kaznom zatvora, kad se radi o ljudskim bićima predviđaju se tek novčane kazne, apsolutno neadekvatne s obzirom na dobiti koje je moguće ostvariti kršenjem zakona. Dok druge zemlje predviđaju i doživotne kazne zatvora za određena djela iz navedenog područja, hrvatska vlast ovakvim pristupom potvrđuje da ljudski život vrijedi malo ili ništa.
Građanska inicijativa “I ja sam bio embrij” izražava protivljenje i brojnim drugim odredbama Zakona, odnosno Zakonu u cjelini, te neće ustuknuti pred ovim iskazom moći i koristit će sva demokratska sredstva kako bi stala u obranu dostojanstva djece i protiv političke bahatosti vladajuće garniture.
