- Analiza sadržaja temeljnog dokumenta 4. modula Zdravstvenog odgoja
Kada je Kurikul Zdravstvenog odgoja iz proceduralnih razloga ‘pao’ na Ustavnom sudu, ministar Jovanović se pohvalio da je 4. modul izrađen prema „Standardima spolnoga odgoja u Europi”, dokumentu trenutno objavljenom na stranicama Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta i Agencije za odgoj i obrazovanje.[1] Analiza sadržaja dokumenta koji je temelj 4. modula ZO-a u Hrvatskoj, pokazuje zbog čega je taj dokument potpuno neprihvatljiv, skandalozan i zastrašujuć.
Citat 1: „U ovom smo se dokumentu namjerno odlučili pozvati na pristup po kojem spolni odgoj počinje od rođenja. Od rođenja novorođenčad uči o vrijednosti tjelesnog dodira, topline i intimnosti te o uživanju u njima“ (str. 15.).
Cit2: U poglavlju „Zašto spolni odgoj treba započeti prije četvrte godine?” stoji: „Dijete se tumači kao spolno biće od samog početka“ (str. 36).
- komentar: Iz ovoga je vidljivo da su temelj ovakvom spolnom odgoju ideje kvaziznanstvenika, seksualnog manijaka, pedofila i sadomazohista, Alfreda Kinseyja, na čijem se institutu kao stipendist obučavao i A. Štulhofer.[2]
Cit3: „Ovaj dokument predstavlja preporučene standarde za spolni odgoj. Standardi upućuju na to što djeca i mladi trebaju znati i razumjeti u različitoj dobi, koje situacije i izazove trebaju biti u stanju savladati u toj dobi i koje vrijednosti i stavove trebaju izgraditi“ (str.11).
- komentar: Autor 4. modula A. Štulhofer uvjeravao je javnost (očito lažno) da ZO ne nudi vrijednosti, već samo informacije i vještine.
Cit4: „U cjelini gledano tijekom proteklih desetljeća u Europi prevladava trend da spolni odgoj bude obvezan predmet bez klauzula ‘izuzeća’ koje roditeljima dopuštaju da povuku djecu s nastave ako oni imaju ozbiljne zamjerke na sadržaj kurikula“ (str. 16).
- komentar: Ako je ovo temelj ZO-a, onda nije čudno da se do sada negiralo pravo roditelja na primat u odgoju svoje djece koji im jamči Ustav RH (čl. 64.). Ovo je u suprotnosti s hrvatskim Ustavom i ne može biti temeljem ZO-a u Hrvatskoj!
Cit5: Jedno od posebno spornih stvari je što autori definiraju spolnost kao „središnji vid bivanja čovjekom tijekom cijelog života“, koja obuhvaća „spolne i rodne identitete i uloge, spolnu orijentaciju, eroticizam, zadovoljstvo, intimnost i reprodukciju“ (str. 19).
- komentar: Ovakav spolni odgoj nudi novu definiciju čovjekanavodeći da je seksualnost „središnji vid“ ljudskog života i zauzima središnje mjesto u njemu. Vrlo važna funkcija reprodukcije, gotovo je izostavljena. Vidljivo je i da se na spolnom odgoju inzistira od rođenja.
Ovakav dokument rezultat je svjetonazorskog nametanja i ideologija i nema veze sa znanošću!
Cit6: „U ovoj su definiciji u žarištu prije svega spolnost kao pozitivan ljudski potencijal i izvor zadovoljstva i užitka, dok je u ovakvom općenito pozitivnom pristupu jasno prepoznata potreba za znanjem i vještinama neophodnima za prevenciju spolnih bolesti sekundarna.“ (str. 22.).
- komentar: Poučavanje da je spolnost prije svega, samo izvor užitka te spolno prenosivih bolesti, kriv je i poguban pristup!
Cit7: Od 0 do 4 godine:
Pod temom „Spolnost“ stoji da bi se dojenčad i djecu trebalo učiti o masturbaciji u ranom djetinjstvu (str. 40.)!;
Pod temom „Odnosi i stilovi života“ stoji da bi dojenčad i djecu trebalo informirati o različitim vrstama odnosa i imati pozitivan stav o različitim stilovima života, kao i svijest da postoje različiti odnosi (str. 41.)!;
Pod temom „Spolnost, zdravlje i dobrobit“ dojenčad i djeca trebaju primiti informacije o dobrim i lošim iskustvima te „ako je iskustvo/osjećaj neugodan, ne trebaš na nj uvijek pristati“ (str. 41).
- komentar: Pristati na što?? Radi se o djeci od 0 do 4 godine!
Pod temom „Spolnost i prava“ djeca se trebaju informirati o „pravu na istraživanje rodnih identiteta“ (str. 41.).
- komentar: Djeca u toj dobi želeistražiti obližnju slastičarnicu ili park, a ne tzv. „rodne identitete“! Ovo je izravni genderizam!
Od 4 do 6 godina:
Pod temom „Odnosi i stilovi života“ predškolarce bi trebalo učiti o „različitim pojmovima obitelji” (str. 43.) i istospolnim odnosima (str. 43.).
- komentar: Dakle, s pet godina djeca bi trebala biti upoznata s time da postoje neke osobe koje guraju spolni organ drugima u stražnjicu?
Pod temom „Spolnost, zdravlje i dobrobit“ (str. 43.) predškolarci bi trebali biti upoznati sa spolnim rizicima.
- komentar: Znanje o spolnim rizicima djeci nije potreban u dobi između 4. i 6. godine. Osim ako ih se ne misli seksualno iskorištavati.
Od 9 do 12 godina:
Pod temom „Spolnost“ navodi se informiranje učenika o razlikama između rodnoga identiteta i biološkoga spola (str. 46.).
- komentar: Nije li ovo očiti genderizam od kojega se ministar Mornar ogradio nazvavši ga „blago rečeno graničnim“? („Vedran Mornar: Djecu bih slao u školu već sa šest godina“, Slobodna Dalmacija, 21. srpnja 2014.)
Od 12 do 15 godina:
Pod temom „Plodnost i reprodukcija“ učenike bi se trebalo učiti o „trudnoći i kod istospolnih odnosa“ (str. 48.) !
- komentar: Kako bi se ovo uopće objasnilo?
15 godina na više:
Pod temom „Plodnost i reprodukcija“ (str. 50) spominje se pojam (surogat-majčinstvo) koji hrvatsko zakonodavstvo ne poznaje.
- komentar: Je li namjera da se o surogat-majčinstvu informira učenike kao o nečemu nelegalnom u Hrvatskoj, u skladu s hrvatskim zakonodavstvom, i moralno neprihvatljivim, ili nekako drugačije?
Osim povezanosti ovog dokumenta s IPPF-om i BZgA-om (Bilješke str. 53; Kurikulumi i nastavni priručnici str. 60, Internetske stranice str. 63), ovaj dokument je u izravnoj poveznici s deklariranim promicateljima pedofilije, što se vidi iz popisa znanstvene bibliografije o psihološkom i spolnom razvoju djeteta. Na str. 56 dokumenta pod „Znanstvena bibliografija o psihološkom i spolnom razvoju djeteta“ navode se radovi Johna Bancrofta i Erwina J. Haeberlea. Obojica su otvoreni promicatelji pedofilije. Vidjeti o njima više u dopisu „Aleksandar Sasha Štulhofer“.
- Dokument „Standardi spolnog odgoja u Europi“ je podmetnut
Na internetskim stranicama MZOS-a i AZOO 23. svibnja 2013. objavljeno je priopćenje[3] pod naslovom „Kvalitetu sadržaja zdravstvenog odgoja potvrdila Svjetska zdravstvena organizacija“ u kojem se navodi da krovna zdravstvena organizacija za Europu namjerava „na svojim internetskim stranicama objaviti priručnik „Standardi spolnoga odgoja u Europi… koji je na hrvatski jezik prevela i pripremila Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Regionalnim uredom Svjetske zdravstvene organizacije za Europu i Saveznim centrom za zdravstveno obrazovanje.“[4] U priopćenju se navedeni dokument predstavlja kao službena potvrda WHO-a kvaliteti Zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj.
Dokument „Standardi spolnog odgoja u Europi” sastavili su još 2010. god. Savezni centar za zdravstveno obrazovanje (BZgA) iz Njemačke i Regionalni ured Svjetske zdravstvene organizacije za Europu.[5] Svih 19 stručnjaka koji su ga sastavljali,[6] povezani su s Međunarodnom federacijom za planirano roditeljstvo (International Planned Parenthood Federation – IPPF), poznate po promicanju abortusa (ubijanje nerođene djece) diljem svijeta.[7] Savezni centar za zdravstveno obrazovanje (BZgA), organizacija je koja je prije nekoliko godina bila usred skandala zbog izdavanja brošure u kojoj se potiče dječja masturbacija koju bi svojoj djeci trebali provoditi i roditelji (citat: „očevi pokazuju strašnu indiferentnost prema vaginama svojih kćeri“).
Dokument je trebao biti predmet daljnje rasprave sa zastupnicima zemalja članica za vrijeme konferencije koja je trebala biti sazvana u tu svrhu, ali do toga nije došlo. Unatoč tome, do publiciranja dokumenta ipak je došlo zahvaljujući dr. Gunti Lazdaneu, savjetniku Europskog ureda WHO-a koji je povezan s IPPF-om i promicanjem „seksualnih i reproduktivnih prava”.
Dvadesettrećeg svibnja 2013. AZOO je zaprimio Zahtjev za pristup informacijama kojim je na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama zatražena isprava WHO-a o potvrdi kvalitete i sadržaja Zdravstvenog odgoja. Dobiven je negativan odgovor na koji je, potom, uložena žalba. Agencija za zaštitu osobnih podataka 26. rujna 2013. na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakona o općem upravnom postupku zaključkom je naložila AZOO-u da u roku od 15 dana riješi dotični zahtjev za pristup informacijama. AZOO se u odgovoru opravdavao da nema obvezu podnositelju zahtjeva dati traženu ispravu WHO-a.
Na očitu apsurdnost ovakvog postupanja AZOO-a i MZOS-a, morala je opet intervenirati neovisna institucija. Tako je 19. ožujka 2014. Povjerenica za informiranje RH Anamarija Musa poslala MZOS-u uputu o postupanju. U uputi se navodi da su tijela javne vlasti dužna sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama na svojim internetskim stranicama „objavljivati informacije na lako pretraživ način“ te da informacije moraju biti „pravodobne, potpune i točne“. S obzirom na to, MZOS-u se naložilo da ispravi ili dopuni informaciju „na način da dokaže da je Svjetska zdravstvena organizacija ‘potvrdila kvalitetu zdravstvenog odgoja’“, kao što se navodi u priopćenju. Drugim riječima, MZOS bi sa svojih internetskih stranica trebao ili objaviti dokument WHO-a, ili u slučaju nepostojanja takvoga dokumenta, povući informaciju pod naslovom „Kvalitetu sadržaja zdravstvenog odgoja potvrdila Svjetska zdravstvena organizacija”.
Unatoč uputi o postupanju Povjerenice za informiranje RH, sporno priopćenje još uvijek stoji na internetskim stranicama MZOS-a i AZOO-a.
prilog a) Što je Savezni centar za zdravstveno obrazovanje (BZgA)?
Predsjednik Vlade RH, Zoran Milanović je po izlasku iz katedrale, nakon Božićne mise 2013., izjavio da je za neke anglosaksonski model preliberalan pa će se u Hrvatskoj koristiti njemački model ZO, manipulirajući očito višestrukom povezanošću hrvatskih građana s Njemačkom.
Njemački Savezni centar za zdravstveno obrazovanje (BZgA) preporučio je nedavno projekt Regionalne radne grupe za mladež u pokrajini Nordrhein-Westfalen. Po tome, dječaci u 8. r. osnovne škole koji prođu testove teorije i prakse dobivaju i paket sa silikonskim penisom, povez za oči, olovke, listiće za vježbanje i testove, listiće s rješenjima i naravno, kondome.
Projekt bi trebali provoditi edukatori iz LGBT obrazovne mreže SchLAu (odgoj o homoseksualnosti, lezbijstvu i biseksualnosti). U nekim njemačkim pokrajinama gdje su na vlasti Zeleni i socijaldemokrati roditelji izdržavaju zatvorske kazne jer ne žele djecu puštati na satove spolnog odgoja. Roditelji su iziritirani pogotovo zato što ne postoji nikakva dobna granica za predložene sadržaje.
Tko su idejni začetnici novog vala zdravstvenog odgoja?
U svemu se vidi utjecaj Društva za seksualnu pedagogiju („Gesellschaft für Sexualpädagogik–GSP“) i njegova osnivača i predsjednika Uwea Sielerta, profesora pedagodije u Kielu. Sielert je promicatelj genderističke seksualne pedagogije pomoću koje se želi denaturalizirati (učiniti neprirodnim) tri životne istine: o nuklearnoj obitelji, heteroseksualnosti i dobnoj granici među naraštajima. Sielert dolazi iz škole tzv. neoemancipacijskoga seksualnog istraživanja koju je osnovao socijalni pedagog i u akademskim krugovima cijenjeni seksualni istraživač Helmut Kentler. Kentler je početkom 70-tih godina prošlog stoljeća udomljavao nezbrinutu djecu i smještao ih kod već kažnjavanih pedofila. Ti su pedofili dobivali udomiteljske potpore od Senata i bili pod izravnim nadzorom Kentlera koji ih je redovito obilazio. Pogodba između njega i pedofila bila je skrb o djeci u zamjenu za seks. Ovaj je pedagog (Sielert) dobro umrežen sa Saveznim centrom za zdravstveno obrazovanje (BZgA) čiji je bivši suradnik.
Sielertov program „gender mainstreaminga“ nalazi se u informacijskom katalogu Saveznog centra za zdravstvenu edukaciju (BZgA).[8]
Centar je svojedobno u Njemačkoj izdavao dvije knjižice od četrdesetak stranica naslovljene „Ljubav, tijelo i igranje doktora“ namijenjene roditeljima; prva je upućena djeci u dobi od jedne do tri godine, a druga djeci od četiri do šest godina.[9] Ove su brošure zbog pritiska javnosti povučene.
Cit1: „Očevi ne posvećuju dovoljno pažnje klitorisu i vagini svoje kćeri. Njihovo milovanje rijetko se proteže na ova područja, a to je jedini način da djevojčice razviju osjećaj ponosa na svoj spol“, piše u knjižici koja se odnosi na dob od jedne do tri godine. Autori dalje obrazlažu, „Dijete dodiruje sve dijelove tijela svoga oca, ponekad ga uzbuđujući. Otac bi trebao učiniti isto.“[10]
Cit2: Drugi proizvod ustanove BZgA je pjesmarica namijenjena četverogodišnjacima i nešto starijoj djeci gdje je uključeno nekoliko pjesama koje podupiru masturbaciju. Pjesmarica se zove „Nos, trbuh i guza“ i uključuje pjesmu sa sljedećim tekstom: „Kada dodirujem svoje tijelo, otkrivam što imam. Imam vaginu jer sam djevojčica. Vagina nije samo za piškenje. Kada je dodirnem, osjećam ugodne trnce.“[11]
Ustanova koja izdaje ovakva izdanja, izdala je i dokument koji je temelj ZO-a u Hrvatskoj i koji se nalazi na internetskim stranicama MZOS-a i AZOO-a!
Prilog b) Tzv. „Sveobuhvatni spolni odgoj“
Jedan od najvećih promicatelja tzv. svebuhvatnih spolnih odgoja u svijetu je spomenuti IPPF. Tzv. sveobuhvatni ili holistički[12] spolni odgoj pojavljuje se u brojnim oblicima, pa tako i prerušen u odgoj o ljudskim pravima ili u programe učenja životnih vještina. Programi tzv. sveobuhvatnih ili holističkih spolnih odgoja redovito sadrže neke od sljedećih sastavnica:
– jedan od glavnih izgovora je briga za zdravlje, poučavanje djece zagovaranju „spolnih prava“, poučavanje različitim načinima postizanja spolnog užitka, poticanje djece na uporabu kondoma ne informirajući ih o svim činjenicama vezanih za nj, poučavanje djece masturbiranju, poticanje djece na spolno eksperimentiranje s pojedincima istog ili suprotnog spola, promicanje analnog ili oralnog seksa među djecom ili tvrdnje da je takvo ponašanje sigurno, promicanje promiskuiteta kao „prava“, negativan pogled na filozofske, vjerske i/ili kulturne vrijednosti roditelja ili zajednice, pružanje spolnih savjeta, informacija ili usluga malodobnicima bez roditeljskog pristanka.
IPPF-ovi programi o spolnosti osmišljeni su tako da sljedeći naraštaj djece bude odgojen zahtijevati svoja „spolna prava“. Tako u IPPF-ovoj publikaciji „EXCLAIM!“ koja je na popisu Kurikuluma i nastavnih priručnika u „Standardi spolnog odgoja u Europi“ (str. 61.) kaže se: „mladi ljudi… imaju pravo na spolni užitak te spoznaju da je iskustvo različitih oblika spolnog zadovoljstva važno za njihovo zdravlje.“[13] Tome poučavaju djecu od najranije dobi.[14]
[1]http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=12465, http://public.mzos.hr/lgs.axd?t=16&id=20108, http://www.azoo.hr/images/izdanja/Standardi_spolnog_odgoja.pdf
[2] A. Kinsey poslužio se najgorim nasiljem nad najmanjima i javno to objavio. Tablicu u kojoj je naveo koliko puta u određenom vremenskom periodu doživi orgazam dijete od 5 mjeseci, 11 mjeseci , od 2, 4, 7, 8, 9,10, 11, 12, 13 godina
[3] http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=12465
[4] Isto.
[5] Standardi spolnog odgoja u Europi, str. 68.
[6] Austrijski institut za obiteljske studije: Olaf Kapella, Europsko društvo za kontracepciju: Olga Loeber
Evert Ketting, savjetnik (Nizozemska), Forum za spolni odgoj, Nacionalni ured za djecu (Velika Britanija): Anna Martinez, Klinika za spolno zdravlje Väestöliitto, Finski obiteljska federacija: Dan Apter, Raisa Cacciatore, Međunarodna federacija za planirano roditeljstvo, IPPF: Doortje Braeken, Ada Dortch, Međunarodni centar za reproduktivno zdravlje pri Sveučilištu u Gentu (Belgija): Peter Decat, Kristien Michielsen, Norveška uprava za zdravlje: Ulla Ollendorff, Odsjek za zdravlje žena i djece, Sveučilište u Uppsali (Švedska): Margareta Larsson, Regionalni ured Svjetske zdravstvene organizacije za Europu: Gunta Lazdane, Savezni centar za zdravstveno obrazovanje, BZgA (Njemačka): Christine Winkelmann, Stefanie Amann, Angelika, Heßling, Monika Hünert, Helene Reemann
SENSOA (Belgija): Erika Frans, Skupina Rutgers Nisso (Nizozemska): Ineke van der Vlugt
Služba za kontracepciju i spolno zdravlje, Nottinghamshire Community Health (Velika Britanija): Simone Reuter, Sveučilište za primijenjene znanosti i umjetnosti u Luzernu (Švicarska): Daniel Kunz
Svjetska fondacija za populaciju: Sanderijn van der Doef, Švicarska fondacija za spolno i reproduktivno zdravlje, PLANeS: Marina Costa, UNESCO: Ekua Yankah (str. 67.)
[7] Međunarodna organizacija koja je prvotno osnovana kao neprofitna organizacija, ali zarađuje nekoliko milijardi dolara godišnje na abortusima (kroz 149 asocijacija u preko 189 zemalja) te troši velika novčana sredstva za promicanje abortusa.
[8] Članica Sielertova Društva za seksualnu pedagogiju je i prof. Elisabeth Tuider. Zajedno sa Sielertom objavila je knjigu pod naslovom „Seksualna pedagogija – krenimo korak dalje“ i podnaslovom „Postmodernističko micanje granica“. U predgovoru knjizi Tuider se izričito poziva na Sielerta i Kentlera. U jednoj od vježbi koju predlaže pozivaju se 10-godišnji učenici da pokažu svoju omiljenu „ljubavnu pozu/seksualnu aktivnost“ prilikom čega je predviđeno da se uz dinamičnu glazbu kreću po učionici. Knjiga se obraća pedagozima i socijalnim radnicima i tiskana je u otprilike 3000 primjeraka, a preporučuju je LGBT obrazovna mreža SchLAu i regionalna podružnica organizacije Pro-Familia. Pro-Familia (službeno „Društvo za planiranje obitelji, seksualnu pedagogiju i seksualno savjetovanje” i njemački glavni ogranak IPPF-a) najveće je leglo pedofila-pederasta i promicatelja pedofilije u Njemačkoj.
[9] Radi se o brošurama autorice Ine-Marie Philipps pod izvornim naslovom Körper, Liebe, Doktorspiele. Ein Ratgeber für Eltern zur kindlichen Sexualentwicklung vom 1. bis zum 3. Lebensjahr i Körper, Liebe, Doktorspiele. Ein Ratgeber für Eltern zur kindlichen Sexualentwicklung vom 4. bis zum 6. Lebensjahr. Köln: Bundeszentrale für gesundheitliche Aufklärung, 2001.
[10] https://de.scribd.com/doc/167835727/Sexualentwicklung-Koerper-Liebe-Doktorspiele-1-3
[11] Brošura autorice Ine-Marie Philipps pod naslovom Körper, Liebe, Doktorspiele. Ein Ratgeber für Eltern zur kindlichen Sexualentwicklung vom 1. bis zum 3. Lebensjahr i Körper, Liebe, Doktorspiele. Ein Ratgeber für Eltern zur kindlichen Sexualentwicklung vom 4. bis zum 6. Lebensjahr. Köln: Bundeszentrale für gesundheitliche Aufklärung, 2001., https://de.scribd.com/doc/131778526/Koerper-Liebe-Doktorspiele-4-6
[12] Standardi spolnog odgoja u Europi (str. 7, 13, 16, 17, 21, 22, 29, 31).
[13] http://www.standforfamiliesworldwide.org/sffww/targeting-children/#ref1
[14] Jedni od zadataka i aktivnosti za djecu predloženih u IPPF-ovu programu „It’s All One“: priprema kratkog skeča o intimnoj vezi – oženjeni, neoženjeni muško-ženski ili istospolni par; radni list o spolnoj želji koji uključuje pitanja o erekcijama, vaginalnoj lubrikaciji, spolnim maštarijama; studija slučaja o informiranom pristanku sadrži sljedeći primjer: „Izak je već imao nekoliko partnera, ali svog novog dečka Ivana ostavlja u uvjerenju da je još uvijek djevac, kao što je to i Ivan. Tijekom snošaja Ivan pristaje ne upotrijebiti kondom smatrajući da nema rizika zaraze. Može li Ivan dati slobodan i informirani pristanak?“
