Blažena Djevica Marija u Fatimi je 1917. pozvala cijeli svijet na obraćenje od grijeha i davanje zadovoljštine Bogu za spasenje svijeta, nagovjestivši čovječanstvu apokaliptična vremena. Potaknut fatimskim ukazanjima, u listopadu 1942. papa Pio XII. posvetio je čitav svijet Bezgrješnom Srcu Marijinu. No i nakon toga, diljem svijeta nastavilo se s posvetama brojnih zemalja i naroda Bogu i Majci Božjoj, a isto se događa i danas u vrijeme globalne pošasti koronavirusa.
Upravo je Fatima bila mjestom gdje su se na Blagovijest, 25. ožujka 2020. mnoge zemlje Europe i svijeta posvetile – ili obnovile svoje posvete – Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marijinu. Zemlja domaćin i predvodnik ove velike posvete bio je Portugal, odakle je i krenula incijativa prikupljanja potpisa za posvećenje i to od jedne skupine laika koji su od portugalskih biskupa zatražili da u današnjim teškim i kriznim vremenima izvrše posvetu njihove zemlje. Peticija je uručena Portugalskoj biskupskoj konferenciji, a tamošnji su je biskupi prihvatili.
Poziv za posvećenje iz Portugala je upućen i biskupima drugih zemalja. Trebalo je samo pozitivno odgovoriti na taj poziv. Tome su se odazvale još dvadeset i tri zemlje: Španjolska, Albanija, Bolivija, Kolumbija, Kostarika, Kuba, Slovačka, Gvatemala, Mađarska, Indija, Meksiko, Moldavija, Nikaragva, Panama, Paragvaj, Peru, Poljska, Kenija, Dominikanska Republika, Rumunjska, Tanzanija, Istočni Timor i Zimbabve.
Molitvu posvećenja u Bazilici Gospe od Svete Krunice u Fatimi predvodio je kardinal i fatimski biskup António dos Santos Marto, moleći Isusovu i Marijinu pomoć i zaštitu u trenutku koji svijet sada proživljava. Bila je to treća po redu posveta Portugala: nakon dviju prethodnih – 1931. i 1938. – ta je zemlja ostao čudesno sačuvana od širenja građanskog rata iz susjedne Španjolske i općeg, svjetskog, rata koji je, uskoro, zahvatio cijelu Europu i svijet.
Druga zemlja Pirinejskog poluotoka koja je u Fatimi tada posvećena, bila je Španjolska. Prva posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu izvršena je 1954., a potom i 2005. na velikom hodočašću u Zaragozi pod vostvom pedeset i jednog španjolskog biskupa. Dodajmo da je Španjolska na poseban način posvećena i Srcu Isusovu. Tu je posvetu 1919. izvršio španjolski kralj Alfons XIII., uz želju da Krist ”Kralj Kraljeva, izvor svake moći i temelj svih pravednih zakona”, kraljuje u „srcima muževa, u domovima, umovima učenih, učionicama te u zakonima i institucijama naše zemlje”. Devedeset godina kasnije, 2009., španjolski su biskupi obnovili tu posvetu. Uzgred, Španjolska čak i na svojoj državnoj zastavi ima znak Presvetog Srca Isusa i Marije.
Još jedna od zemalja koje su nedavno u Fatimi nanovo posvećene Bezgrješnom Srcu Marijinu je i Poljska. Njezini su biskupi prvi put u novijoj povijesti Poljsku i Poljake posvetili 1946. nakon početka komunističke diktature. Posveta je izvršena u glavnom marijanskom svetištu u Poljskoj, Jasnoj Gori, Gospi od Čenstohove. Nakon toga, Katolička Crkva u Poljskoj izbjegla je, začudo, općoj cenzuri komunističke vlasti.
Na posvetu Srcu Marijinu pozvao je prošli tjedan i irski nadbiskup Eamon Martin radi zaštite i snage u borbi protiv pandemije koronavirusa, kazavši da je „nedopustivo društveno distanciranje koje vodi k izolaciji društva” te da „kroz molitvu, kako je rekao papa Franjo, možemo prevladati”.
Čak su i katolički biskupi ‘anglikanske’ Engleske 29. ožujka 2020. u nacionalnom marijanskom svetištu u Walsinghamu, obnovili svoju posvetu Mariji (iz 1381.), čiji je izravni televizijski prijenos pratilo više od pola milijuna Engleza, izazvavši ‘rušenje’ internetske stranice i zastoj u emitiranju.
A najavu još jedne zajedničke posvete objavili su svi biskupi Latinske (Južne) Amerike, koji će, zajedno s biskupima iz Meksika, u glavnoj meksičkoj Bazilici na Uskrs, 12. travnja, u podne posvetiti cijelu Latinsku Ameriku i zemlje karipskoga otočja Gospi Guadalupskoj kako bi je prizvali u pomoć za dovršetak virusne pošasti.
Zanimljivo je navesti i primjer Brazila. I prije izbijanja ove globalne pošasti, brazilski predsjednik Jair Bolsonaro, u ceremoniji s Gospom Fatimskom i u zajedništvu s brazilskim biskupima, posvetio je u svibnju 2019. svoju zemlju Bezgrješnom Srcu Marijinu, tražeći od nje duhovnu zaštitu, prikazujući taj čin kao zadovoljštinu za grijehe.
Valja spomenuti da su posvetu cijelog svijeta Bezgrješnom Srcu Marijinu, ponavljali i pape. Do danas to su ukupno činili četiri puta. Nakon pape Pija XII. 1942., isto su u svojem vremenu učinili i pape Pavao VI. 1964. i Ivan Pavao II. 1984., započevši time rušenje komunistizma na globalnoj razini. Potonji je papa čak dva puta vršio istu posvetu – drugi put to je učinio 2000. godine. Posljednju posvetu izvršio je sadašnji papa Franjo na obljetnicu posljednjeg Gospinog ukazanja u Fatimi, 13. listopada 2013. godine.
Ipak, dio hrvatskog naroda uskoro će biti ponovno posvećen Srcu Marijinu – onaj bosanskohercegovački. Nakon što je 2017. s kipom Gospe fatimske obišao i Srcu Marijinu posvetio sve župe svoje nadbiskupije, kardinal i nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljić, najavio je da će istu posvetu obnoviti 4. travnja ove godine. Pri tom je ustvrdio: „Kada su bile nedaće uvijek su se radile posvete da se odvrati od zla. Vjerujem da ćemo kroz tu posvetu oživjeti identitet i povezanost s Gospom.”.
To su samo neke od brojnih zemalja koje su se posvetile Bogu i čiji su biskupi te posvete, ovisno o duhovnim i vremenitim potrebama, ponavljali, obnavljajući tako vjeru svojih naroda i njegovu vjernost Isusu Kristu i Crkvi.
Vjerski, ali i svjetovni vođe
Nerijetko se događa da molitvene vapaje u ime svojega naroda i za njega, upućuju i svjetovni vladari, a odvažni katolički političar, to rade i danas.
Jedan od posljednjih takvih primjera je onaj poljskog predsjednika Andrzeja Dude koji je 25. ožujka ove godine u glavnom marijanskom svetištu u Poljskoj – Čenstohovi, u prisustvu nadbiskupa metropolita Waclawa Depoa, zamolio Majku Božju za ozdravljenje i duhovnu zaštitu za poljski narod. Uzoran primjer biskupskog vodstva dao je još jedan crkveni velikodostojnik, predsjednik Poljske biskupske konferencije, nadbiskup Stanislaw Gadecki, koji je, unatoč preporuci državnih tijela da se liturgijska slavlja obustave, naprotiv, pozvao da se u vrijeme pandemije broj nedjeljnih svetih misa poveća.
Sličan primjer dogodio se prije tjedan u Kolumbiji čiji je predsjednik, prije tjedan dana, 25. ožujka, Ivan Duque, javno preko televizije, pozvao cijeli narod da se posveti Gospi i Isusu za vrijeme virusne karantene. Kolumbija je 2017. posvećena Bezgrješnom Srcu Isusovu i Marijinu, a prošle 2019. posveta je ponovno izvršena – trajala je trideset i tri dana, sa svakodnevnim služenjem svetih misa na nakanu obraćenja kolumbijskog naroda i političara, kao pokoru za grijehe naroda i političara te za moralnu, duhovnu, društvenu i institucionalnu obnovu zemlje.
I Hrvatska među posvećenim zemljama
U skupinu katoličkih zemalja koje su bile posvećivane tijekom svoje povijesti, posebice one novije, ubraja se i Hrvatska. Znamenita je posveta koju su staleški zastupnici u Hrvatskom saboru izvršili 1687., proglasivši pak sv. Josipa za posebnog zaštitnika Hrvatskog kraljevstva. Da se ta posveta odnosi i na cijeli hrvatski narod, potvrdili su i hrvatski biskupi 1972. na zasjedanju u Splitu.
Najveći velikan u povijesti Crkve u Hrvata, kardinal i nadbiskup bl. Alojzije Stepinac, nakon što je 1939. od Svete Stolice zatražio da blagdan sv. Josipa postane zapovjedni za sve biskupije u tadašnjoj državi, već je u srpnju 1940. na velikom hodočašću u Mariji Bistrici posvetio hrvatski narod Majci Božjoj. Također, nakon papine posvete cijelog svijeta 1942., i kardinal Stepinac je sve župe svoje Zagrebačke nadbiskupije dodatno posvetio Srcu Marijinu.
I tijekom bezbožne komunističke vladavine, hrvatski je narod više puta posvećivan. Na velikoj vjerskoj proslavi Branimirove 1979. godine kraj Nina, Crkva u Hrvata spomenula se svojega zavjeta i vjernosti Bogu i Svetom Ocu Papi (iz 879.), obnovivši savez cijelog hrvatskog naroda s Bogom.
Višestoljetnu odanost Bogu i Majci Božjoj nastavio je i obnovio Stepinčev, drugi po redu, nasljednik, kardinal i nadbiskup zagrebački, Franjo Kuharić na Nacionalnom euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici u rujnu 1984., u doba kada su hrvatski biskupi odvažno prkosili vladajućem (komunističkom) režimu.
Osam godina kasnije, na dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske 15. siječnja 1992., isti je nadbiskup, u ime svih hrvatskih biskupa, ponovno posvetio hrvatsku Mariji i njezinu Prečistom Srcu.
Od tih ratnih vremena i posljednje posvete Hrvatske i hrvatskog naroda, prošlo je više od dvadeset i osam godina. U međuvremenu su se na hrvatskoj povijesnoj sceni dogodila brojna društvena i kulturna kretanja te značajne političke i vrjednosne promjene u hrvatskom društvu.
S obzirom na liberalne tendencije u hrvatskom društvu, srozavanje demokršćanskih snaga u političkom životu i gospodarske probleme koji su zbog virusa već pred vratima, bilo bi vrlo važno obnoviti posvetu Hrvatske i hrvatskog naroda Srcu Marijinu, ali i posvetiti ga (prvi put?) Presvetom Srcu Isusovu. Neka materijalna obnova u potresu stradale zagrebačke bazilike koja mu je posvećena, bude znak i duhovne posvete i obnove vjere u Gospodina.
Katolički narodi i njihovi lideri posvećuju svoje narode Bogu i te posvete obnavljaju, posebice u teškim vremenima. To su kroz povijest više puta činili i mnogo veći narodi od hrvatskoga. Nema razloga da Hrvatska i dalje ne nastavi pripadati zemljama koje zazivaju Božje ime i obnavljaju svoje zavjete i posvete Bogu, Isusu Kristu i Bogorodici Mariji.
Hoće li jedan od najstarijih kršćanskh naroda u Europi i prvi od slavenskih naroda – hrvatski – na to još dugo čekati?
Vigilare/Ivan Mihanović
Potpišite Molbu da hrvatski biskupi posvete Hrvatsku Presvetom srcu Isusovom i Bezgrješnom srcu Marijinom.
