Što Čile i Irsku čini sličnima po pitanju majčinskoga zdravlja i pobačaja? U rujnu 2012. imao sam neprocjenjivu prigodu kao član Odbora za izvrsnost majčinske zdravstvene njege sudjelovati na zasjedanju u Dublinu radi razmjene iskustava glede majčinskoga zdravlja Irske, Čilea i drugih zemalja diljem svijeta s visokim standardom. Skup je okrunjen donošenjemDublinske deklaracije.
I Čile i Irska spadaju u najsigurnija mjesta na svijetu za majčinstvo. U slučaju Čilea, izuzimajući smrti uzrokovane neporođajnim uzrocima (koji se, također, nazivaju i neizravnima), 30 majčinskih smrti zabilježene su u 2010., sa stopom smrtnosti od 11,9 na 100 000 živorođene djece. To Čile smješta na drugo mjesto na američkom kontinentu, odmah iza Kanade, s boljim majčinskim zdravljem od SAD-a.
U Irskoj, samo 3 majčinske smrti zabilježene su na 74 976 živorođenih, uz stopu smrtnosti od 4 na 100 000 živorođenih. Ovu zemlju taj podatak smješta među 5 zemalja s najnižom majčinske smrtnosti u Europi.
Zanimljivo je da ove dvije zemlje imaju nastriktnije zakone glede pobačaja na svijetu te i dalje pokazuju da je zanemariva povezanost pobačaja s majčinskom smrtnošću. Ovo se suprotstavlja mitu da restrikcije pobačaja vode u stotine, pa i tisuće smrti uzrokovane pobačajem. To je neistina.
Čile: smrtnost uzrokovana pobačajem pala za 99%
Smrtnost povezana s pobačajem smanjena je u posljednjih 50 godina za 99 posto. Štoviše, ovo smanjenje nastavilo se čak i nakon zabrane „terapeutskoga pobačaja“ 1989., potvrđujući da je zakon koji je dopuštao takve pobačaje bio potpuno neuspješan u smanjenjenju majčinske smrtnosti ili u rješavanju iznimnih slučajeva kada je majčin život bio u opasnosti. Ovo nije manji problem jer pobačajna smrtnost majke služi kao argument za promicanje ozakonjenja pobačaja u Irskoj, Čileu i Latinskoj Americi općenito.
Tijekom 1960-ih, gotovo 45% hospitaliziranih slučajeva bili su povezani s induciranim (izazvanim) pobačajem. Nastavak stope smanjenja hospitaliziranih slučajeva zbog bilo koje vrste pobačaja, spontanoga ili induciranoga, u Čileu od 1967. pokazuje da se praksa induciranih pobačaja, također, smanjuje istovremeno sa smrtnošću koja je uzrokovana pobačajem. Zapravo, procjena provedena prije nekoliko mjeseci pokazuje da se tijekom prošloga desetljeća samo 10 od 19% hospitaliziranih slučajeva u Čileu odnosilo na inducirane pobačaje.
Većina induciranih pobačaja u Čileu danas se provodi pribjegavanjem ilegalnoj nabavi misoprostola na crnom tržištu, što je očito unosan posao bez odgovarajuće kontrole, iako je to protuzakonito. To je činjenica koja bez sumnje zahtijeva pažnju zdravstvenih i medicinskih autoriteta, posebice zbog povezanih zdravstvenih rizika za majku.
U Španjolskoj: legalni pobačaj i deseterostruko povećanje
Statistika govori da su stope pobačaja u Čileu i Irskoj u prosjeku 10 – 12 puta niže od onih zemalja gdje je pobačaj dopušten, kao što je Španjolska, čija je stopa pobačaja porasla 10 puta od njegove dekriminalizacije 1985. godine. U apsolutnim podatcima, pobačaji su se povećali sa 16 700 u 1985. do gotovo 115 000 godišnje danas. Ponovljeni pobačaj kod istih žena povećao se s 20% na više od 35%, što sugerira da se legalizirani pobačaj kod mladih Španjolki koristi kao neka vrsta kontracepcijske metode. U slučaju Čilea, objektivne metode procjenjuju da je svake godine, u posljednjih deset godina, broj induciranoga pobačaja između 8 270 i 20 675, a ponovljeni pobačaji iz očitih su razloga, manje vjerojatni.
Objašnjenje za ovu razliku je i logično: dok pravno dopuštenje olakšava pristup i povećava učestalost izbora pobačaja, njegova zakonska ograničenja otežavaju mu pristup i smanjuju njegovu pojavu.
Očito je da odvraćajući učinak restriktivnijega zakona ne može u potpunosti ukloniti problem, ali ga može smanjiti. U stvari, svrha takvoga zakona slična je onom zakonu kojim se zabranjuju štetni lijekovi. Osim toga, moralna zabrinutost ili društvena stigmatizacija u vezi induciranoga pobačaja jače su u zemljama poput Čilea i Irske. Razumno je, prema tome, smatrati da značajan dio žena koji razmišlja o pobačaju kao alternativi za neplaniranu trudnoću, odlučuje nastaviti s njom, umjesto rizika u tajnom svijetu pobačaja.
Začudo, zastarjelo pozivanje na „terapeutski pobačaj”, uvijek se iznova ističe da bi se vratila beskorisna legislativa koja samoj sebi dopušta interpretacijsku zloupotrebu toga pojma.
Na primjer, cjelovit članak koji je 2003. objavio časopis Klinika, pod nazivom „La Via chilena hacia el aborto” („Čileanski način pobačaj”), bilježi slučaj čileanskoga liječnika Aníbala Faúndesa i njegova tima u bolnici Barrosu Luco Trudeau tijekom 1973. „Terapijski pobačaj” u izvješću je nesavjesno protumačen, dajući razloge za nj od socioekonomskih do jednostavne slobode izbora. Na temelju toga zakona licemjerno su izvršene tisuće slobodno odabranih pobačaja.
Slobodno tumačenje osnova za pobačaj, što dovodi do zloupotrebe liberalnijih zakona, čini se da je više općenito pitanje. U stvari, većina pobačaja izvršenih u Engleskoj i Španjolskoj, izvode se zbog „razloga mentalnoga zdravlja”, iako nema znanstvenih dokaza koji podržavaju pobačaj kao terapeutsku indikaciju za bilo koji mentalni zdravstveni problem.
Odgovorna medicinska etika je dovoljna
Vrijedna čileanska iskustva pokazuju da je dovoljno da se medicinska etika bavi svakim slučajem očitoga sukoba između života majke i djeteta u razvoju. Osim toga, izravno etičko razmišljanje koje djeluje unutar postojećega zakona, omogućuje dinamičku prilagodbu razvoja tehnologije i znanstvenih spoznaja, promicanje zdrave, reflektirajuće i odgovorne medicinske prakse, dok onu lošu spriječava.
Konačno, ako je državama kao što su Čile i Irska, cilj zadržati svoj visoki standard majčinskoga zdravlja, štiteći istovremeno zdravlje žena i ljudski život u trudnoći, dok još uvijek pokazuju nisku stopu induciranoga pobačaja, njihov smjer sigurno ne uključuje promjenu vlastitih trenutnih zakona o pobačaju.
Autor članka ELARD Koch epidemiolog je u Zavodu za molekularnu epidemiologiju (Melisa) u Concepcionu u Čileu. Ovaj članak malo je prilagođena verzija teksta objavljenoga na Čileu B i reproduciraju se uz dopuštenje.
Izvor: www.mercatornet.com
